Iranske brige njemačkoga gospodarstva
3. svibnja 2018Njemačka delegacija na čelu s tadašnjim ministrom gospodarstva Sigmarom Gabrielom je bila među prvima koja se nakon potpisivanja nuklearnog sporazuma s Iranom pojavila u Teheranu. Ministri obje strane su bili puni hvalospjeva o budućnosti suradnje dviju zemalja. Zlatna groznica se temeljila i na procjenama stručnjaka: nakon godina sankcija iransko gospodarstvo vapi za novim investicijama. Govorilo se o bilijun dolara u sljedećih deset godina. Predstavnici njemačke farmaceutske, strojarske i automobilske branše su trljali ruke. No sve je ostalo na nadi.
Boom je izostao
Tri godine kasnije raspoloženje u njemačko-iranskim gospodarskim odnosima je više otrežnjavajuće nego euforično. Trgovinska razmjena se doduše intenzivirala, ali na jako skromnoj razini. Još 2015. Njemačka industrijska i trgovinska komora je procjenjivala da bi se trgovinska razmjena unutar nekoliko godina mogla povećati na deset milijardi eura. Trenutno se razmjena kreće u okvirima od oko 3,5 milijarde. I to iako je trgovina s Iranom, koji broji 80 milijuna stanovnika, nakon ukidanja sankcija znatno olakšana. Iz Irana u smjeru Njemačke nesmetano odlazi nafta i plin, a u suprotnom smjeru strojevi i automobili. Njemački kreditni instituti ponovno smiju financirati projekte u Iranu. No banke nevoljko oslobađaju sredstva za velike industrijske projekte. Problem su još uvijek, kako kaže Michael Tockuss, direktor Njemačko-iranske trgovinske komore, američke sankcije i „Čuvari islamske revolucije". Ovi „gardisti" kontroliraju gotovo trećinu iranskoga gospodarstva i vrše jak utjecaj na mnoge segmente iranske privrede. Za njemačke banke, koje su aktivne i na američkom tržištu, poslovanje s revolucionarnom gardom ostaje vrlo rizično. U Commerzbanku se još uvijek sjećaju 2014. i kazne od 1,45 milijardi dolara koja je morala biti plaćene zbog kršenja američkih sankcija. Javni kreditni servisi poput štedionica ili narodnih banaka s pritiskom iz Washingtona nemaju problema, ali one su u stanju financirati samo manje i srednje velike projekte.
Njemačka privreda kaska
No nije samo budno oko Washingtona krivo za mukotrpno pokretanje unosnih poslova. Prije islamske revolucije, Iran je bio drugi po redu Njemački partner izvan Europe. U međuvremenu su drugi preuzeli tu ulogu. Kina je svih tih godina, usprkos sankcijama u velikom stilu uvozila energente iz Irana. Odavno su drugi zauzeli vodeću poziciju Njemačke. Njemačka je izgubila svoje prijašnje pozicije čak i kad je Europa u pitanju. Gotovo polovica od 1,5 milijuna automobila koliko ih se proizvede u Iranu nosi oznaku Peugeota ili Renaulta. Francuska je s Teheranom ostvarila trgovinske sporazume koji omogućavaju ovakvu vrstu poslovanja usprkos sankcijama. Službeni Berlin je tu bio suzdržaniji.
Posljedice Trumpove odluke
Zbog svega ovog će se 12. svibnja, kada bi američki predsjednik Donald Trump trebao objaviti uvodi li SAD ponovno strože sankcije, malo toga promijeniti za njemačko gospodarstvo. Tvrtke koje posluju s Iranom, pogotovo kad je u pitanju nafta, bi se opet mogle naći na udaru Washingtona. No s obzirom na to da i sad većina iranskog energetskog izvoze ide u Kinu i Indiju, i za Teheran će se malo toga promijeniti. No dodatna nesigurnost bi još više usporila ionako spori razvoj odnosa s Iranom. Iranski unosni san će za njemačku privredu i dalje ostati – samo san.
Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.