Nogomet: kako klubovi pomažu izbjeglicama

Dovoljno je samo nekoliko znakova rukom da Salim Mehdaoui signalizira djeci u sportskoj dvorani osnovne škole „Till Eulenspiegel" što on od njih ustvari želi. Svi se učenici okupljaju u sredini dvorane, prave krug. Neki od blage nervoze skakuću s jedne na drugu nogu, a drugi radoznalo gledaju u smjeru trenera i čekaju na svoj red.

Salim je uzeo jednu nogometnu loptu, a nakon što su svi rekli kako se zovu, trening konačno počinje. „Djeca se ovdje navikavaju na rituale, naše rituale. To je zajednički pozdrav na početku i pozdrav na kraju treninga", objašnjava trener u intervjuu za DW. I dodaje da se tu ne radi samo o sportu, već da tako želi potaknuti i socijalnu interakciju svih onih koji sudjeluju na satu.

Važno je kako se djeca odnose jedni prema drugima. Radi se o djeci iz obližnjeg prihvatnog centra za izbjeglice. „Za klince su ti treninzi važni jer su oni tijekom bijega naučili da uvijek pobjeđuju samo oni koji su jači. A to znači da se djeca ponekad ponašaju pomalo grubo”, kaže Antje Nekhili za DW.

„Ovdje oni uče kaka da budu obazriviji prema drugima. Kroz igru se djecu uči ispravnom društvenom ponašanju." Nekhili je volonterka i radi kao koordinatorica u izbjegličkom kampu. U ožujku 2022. je s nogometnim klubom Hertha Bonn pokrenula projekt „Nogomet povezuje".

Jezične barijere

I konačno se lopta kotrlja. Bučno je u maloj dvorani. Glasni smijeh se miješa sa slavljem zbog postignutog gola. Radost je vidljiva i zarazna. „To me ispunjava veseljem", kaže Salim. „Vidi se da je to dobro za djecu i da ih motivira da nastave i dalje." Kada je prije dvije godine pokrenuo ovaj projekt, Selim je bio student i u bonnskoj Herthi je apsolvirao svoju dragovoljnu socijalnu godinu. Na samom početku je komunikacija njemu i njegovim kolegicama i kolegama zadavala najviše problema. „Naravno da je to izazov, jer postoje jezične barijere, svaki put na treningu imate novu djecu.”

Jörg Michael, dopredsjednik bonnskog kluba, dodaje: „To su djeca koja dolaze iz raznih zemalja, često ni oni ne govoreisti jezik." I zato se sve trenerice i treneri suočavaju s izazovom kako motivirati svu djecu da sudjeluju u toj aktivnosti, kaže Michael za DW.

Salim se prihvatio tog problema i zajedno s vodstvom kluba smislio i rješenja. Komunikacija, ako nije moguća na engleskom ili na francuskom, odvija se neverbalno, uz pomoć kartica koje Salim pokazuje djeci. Nije uvijek ni potreban zajednički jezik da bi se komuniciralo, kaže Nekhili. "Na taj način, zato što igraju za isti tim, mogu se sprijateljiti i kulture koje su inače neprijateljski nastrojene jedne prema drugima. Klub dakle koristi nogomet kao zajednički jezik, to je jezik, kako naglašava Michael, koji se diljem svijeta uvijek razumije.

DFB-ovo priznanje

„Pet minuta pauze" ili jedan sasvim jednostavan znak za „Stop", te se poruke lako može prepoznati na karticama, tako da djeca u svakom trenutku mogu znati što se događa. I to funkcionira, projekt je u potpunosti uspio. Zbog toga je nedavno i odlikovan od strane Njemačkog nogometnog saveza (DFB) Nagradom Juliusa Hirscha („Julius-Hirsch-Preis").

Pod vodstvom predsjednika DFB-a Bernd Neuendorf Hertha Bonn je izabrana među 134 kluba, odnosno inicijative koje su se natjecale za prestižno priznanje. DFB je u obrazloženju napisao da je bonnski projekt „impresivan primjer nesebičnosti, jer se na taj način pridobiva buduće klupske članove". 

Kako klubovi mogu pomoći?

Djeca profitiraju od tjednih treninga. Osim što tako na trenutak zaborave svoju svakodnevicu, ona uče socijalne kompetencije, prakticiraju socijalne kontakte i dobivaju uvid u njemačku kulturu. „Treninzi mijenjaju ponašanje djece, jer oni koji su prošli kroz našu radionicu mogu pomoći i drugoj djeci", raduje se Nekhili. „Oni se međusobno podržavaju i prenose svoje znanje dalje drugoj djeci."

Jörg Michael kaže da mu ovaj projekt pokazuje i koliko bi slične inicijative mogle biti važne po pitanju integracije: „Klubovi bi se trebali socijalno angažirati, to bi trebala biti njihova zadaća", poručuje on. „I zato smo razvili svoj vodič, tako želimo pokazati koliko je ustvari jednostavno ponuditi takve treninge."

Nakon samo 60 minuta današnji je trening gotov. Ako se djecu pita, prebrzo je sve to prošlo. Za oproštaj se svi opet skupljaju u krug i svi zajedno s preostalom energijom glasno uzvikuju "nogomet”, svi na istom jeziku, i svi sa širokim osmijehom na licu.