I u zrakoplovima klasa bolja od loše i lošija od najbolje

U teškim vremenima, čitav niz tvrtki se među prvim mjerama štednje dosjetio zabraniti suradnicima da lete u udobnim naslonjačima, kako se to obično zove; "Buisness Class". Jer gosti u toj klasi su pretežito putnici koji ne plaćaju, obično paprenu cijenu karte, iz vlastitog džepa, nego to plaća njihova tvrtka. Zračne kompanije su tako morale gledati da se i njihove uobičajene mušterije u prvom razredu, guraju među "obične" putnike u repu zrakoplova - i da skupa i ekskluzivna mjesta "Buisness Class" ostaju u pravilu prazna.

Dugi let - bez grčeva i tromboze

Neke zrakoplovne kompanije su odlučile ponuditi kompromis: uspostavile su novu klasu s nešto malo više prostora za putnike - naravno, uz veću cijenu putne karte, ali ipak ne toliko visoku da bi poslovni putnik doživio oluju kod obračuna troškova putovanja. Ciljna publika su im putnici koji se ipak ne mogu odreći barem malo dodatne udobnosti, ali i "obični" putnici kada lete na dugim, osobito međukontinentalnim letovima.

Cijena viša, ali ne zastrašujuća

Zato i ne čudi kako je jedna od prvih kompanija s "Premium Economy" klasom u zrakoplovu bila upravo Air New Zeland. Na svojim dugim letovima preko Pacifika, od Sjedinjenih Američkih Država do Novog Zelanda u svojim zrakoplovima nude i klasu "Pacific Premium Economy". Tu su posve lijeva i posve desna sjedala u srednjem nizu malčice okrenuta prema prolazu da se putnicima osigura barem malo više privatnosti. Obećava se i više prostora za noge - u svakom slučaju, više nego što ih imaju putnici "obične" ekonomske klase. Doduše, i za kartu u tom razredu traže gotovo dvostruko više nego za "običnu", ali to je još daleko od cjenovnih sfera za "Buisness Class". Air New Zeland je zadovoljan potražnjom, jer je i publika takva: ne samo da će mnogi platiti malo više za let koji će trajati nekoliko sati, nego su i turisti koji posjećuju Novi Zeland u pravilu boljeg imovinskog stanja.

Kreativnost u putničkim kabinama

U međuvremenu je sve više i "velikih" zračnih prijevoznika odlučio uvesti novu "srednju" klasu: američki United Airlines se u toj klasi doduše zadovoljio tek za nekoliko milimetara razdvojiti "obična" sjedala, ali i Air France, SAS Scandinavian Airlines ili KLM Royal Dutch su uveli ili planiraju uvesti posve druga sjedala za Premium Economy na avionima na dugim letovima. I British Airways je uveo novu klasu - on je zove "World Traveller Plus", ali je ova kompanija jedna od rijetkih koja tako još ima čak četiri klase sjedala u avionima. Mnoge ostale kompanije su jednostavno ukinule najskuplju i najbolju "First Class" tako da je "Buisness Class" najudobnije što se kod njih još može dobiti.

Nijemci se nećkaju

Njemačke kompanije otežu s ovim promjenama. U Condoru su doduše izmudrijali sustav gdje se, kada netko leti u paru, može privremeno rezervirati i srednje sjedalo u redu s tri sjedala. Uz malo sreće se putnici u tom slučaju mogu malo i raširiti, a zračnoj kompaniji je to draže iz dva razloga: ne mora preuređivati svoje zrakoplove, a u slučaju veće potražnje ipak mogu prodati jedno mjesto više. Lufthansa pak ne želi nikakve eksperimente: ona se boji da će tako otjerati putnike iz "Buisness Class" na jeftinija mjesta. Jer Lufthansa ipak još uvijek velik dio svoje dobiti uzima od onih putnika koji na letovima žele svu udobnost - bilo da plaćaju oni ili njihova tvrtka.

Autor: A. Šubić (dpa, sz)

Odg. ur.: N.Kreizer