"Hrvatski film ne može bez regije"

Jedno od najčešćih pitanja koje mu postavljaju ljudi izvan filmske branše, kaže nam Luka Venturin je: što zapravo radi producent? A znao je, dodaje, doživjeti i ovakve dijaloge: "Ti si ono redatelj, je li? - Ne, nisam redatelj. - Ma dobro, svejedno." Za ovoga 34-godišnjeg producenta je to, pak, najsveobuhvatniji posao u filmu, ali s nekim bitnim razlikama u definiciji: "Kad si izvršni producent u Europi, onda si radnik u rudniku, a kad si izvršni producent u Hollywoodu, onda si šef."

Ali kako se i kada netko odluči postati producent - ne glumac, ne redatelj, nego baš producent? Luka je, priča nam, od malih nogu bio opsjednut filmom, što, vjeruje, može zahvaliti roditeljima koji su "gutali kulturu": "Želio sam se baviti filmom od svoje sedme, osme godine kada sam ih počeo mahnito gledati. Ali uvijek sam imao problema s pisanjem. Tako da je jako veliki dio poslova na filmu ispao iz izbora mogućnosti. A nikad se nisam osjećao ugodno i opušteno ispred kamere, tako da ni ta opcija nije dolazila u obzir pa se izbor sve više sužavao." Metodom eliminacije je, tako na kraju, kaže, došao do odluke da postane producent.

Potencijalni oskarovci

Luku smo sreli u košnici talenata filmskog festivala u Berlinu, središtu programa Berlinale Talents, koji ove godine okuplja 250 glumica i glumaca, scenaristica i scenarista, redateljica i redatelja - i raznih drugih djelatnika u filmskoj branši. U košnici u kojoj doslovno sve bruji od mladih talenata među kojima su možda budući oskarovci.

Neku vrstu europskog Oscara za kratki film već je osvojio film producentske kuće Sekvenca čiji je Luka suosnivač. Uspjeh 13-minutnog filma "Piknik" koji je režirao Jure Pavlović i turneja po festivalima širom svijeta okrunjeni su Europskom nagradom za najbolji kratki film u 2015.

Ali posao producenta u zemlji u kojoj se snima malo filmova nije nimalo lak. Akvarij je premali, riba u njemu previše. To je i jedan od razloga što Luka mora raditi i na drugim projektima. "Da sam 365 dana u godini od 0 do 24 sata angažiran kao filmski producent, možda se onda i ne bih bavio drugim stvarima. Ali s obzirom da sam još u poziciji da se razvijam i stječem iskustvo, mislim da mi je kao producentu to jako važno jer tako širim mrežu kontakata, što je temelj posla svakog producenta. " A taj posao je, dodaje, valjda jedan od rijetkih na svijetu u kojemu te s trideset i nešto godina gledaju kao klinca.

Snovi o radu s Hanekeom, Almodovarom...

No i za "mlade" producente i za iskusne lisce u poslu alfa i omega uspjeha su - kontakti. Zato je sudjelovanje u programu Berlinale Talents za Luku zlata vrijedno. Tu ima priliku upoznati se i povezati s filmašima iz čitavog svijeta i posebno iz Europa koja je u fokusu njegovog poslovnog interesa, razmijeniti iskustva i informacije o situaciji branše u drugim zemljama. Njega osobno, kaže, ne zanima previše komercijala. Kada govori o svojim poslovnim snovima - uz ogradu da ne želi zvučati pretenciozno - govori o radu s europskim redateljima poput Hanekea i Almodovara. 

No nekoć je, kaže, dok je još idealizirao posao kojim se bavi, imao više snova. Hrvatska filmska stvarnost ga je, međutim, otrijeznila: "Ozbiljan uspjeh u Hrvatskoj znači da film u kinima vidi preko 100 tisuća ljudi. Ono što je Amerikancima zaraditi 100 milijuna dolara je kod nas 100 tisuća ljudi. A to je onda stvar matematike: koliko se može zaraditi kada film vidi 100 tisuća ljudi koji plate kartu 30 kuna, a od toga još pa veliki dio ide distributeru, prikazivaču, itd? Računice nema. Ispod milijun kuna ne možeš snimiti film, a milijun kuna nećeš zaraditi."

"HAVC radi veliki posao"

Ali Luka vjeruje da se u hrvatskoj filmskoj industriji napravilo puno toga proteklih nekoliko godina i da veliku zaslugu za to ima HAVC. "U devedesetima se sve radilo s brda s dola. HAVC radi veliki posao. Ono što se postiglo s HAVC-om je ozbiljan renome hrvatske kinematografije, pogotovo za koprodukcije."

Kada je Hrvoje Hribar prije pet, šest godina govorio da će Hrvatska producirati 10 dugometražnih filmova godišnje, sjeća se Luka Venturin, svi su se smijali tome: "Ali mi smo stvarno do toga došli." Hrvatska, vjeruje, ima veliki potencijal, prije svega za koprodukcije: "Kao lokacija smo na prvom mjestu. Imamo more, brda, gradove, imamo sreću da smo se nastanili na jednom jako lijepom mjestu na ovoj kugli." A osim toga, i profesionalce koji se ozbiljno bave ovim poslom već dugi niz godina.

Šansa u tv-produkciji

Ono što smatra "realističnom ambicijom" je da se hrvatska televizijska produkcija postavi na noge. Tržište je veće - ljudi ne idu u kino, ali gledaju televiziju. Kao uspješan primjer navodi Skandinavce koji su našli svoju nišu u krimićima.

Ali bez suradnje u regiji, hrvatska filmska industrija, naglašava Luka Venturin, nema budućnosti. Ako će hrvatski filmovi i hrvatske serije negdje biti gledane, bit će to prvenstveno u regiji: "Hrvatska, Srbija, BiH, Crna Gora ne bi smjele bježati od toga da smo kompatibilno tržište. Neovisno o političkim stavovima. To je početno tržište na koje moramo računati. A ako je film kvalitetan, on će prijeći granice regije."

Luka je, priča nam, prije dvije godine prošao kroz jednu malo "egzistencijalnu krizu". "Pitao sam se: je li ovo nešto čime se mogu baviti cijeli život, mogu li egzistirati u ovom svijetu cijeli život?" Ali ove godine je, eto, ponovno na Berlinalu - u kontinuitetu na koji je ponosan. I iako ga je iskustvo u profesiji za koju se odlučio malo deziluzioniralo, onu opsjednutost filmom koja ga je obuzela još u djetinjstvu, očito još nije uništilo.