Hrvatska: nasiljem protiv rasprave o klimi

Policajci i zaštitari su posegnuli za sredstvima fizičke prisile nad ekološkim aktivistima te prosvjednicima u Omišlju krajem prošlog mjeseca. Vijest o privedenim i ozlijeđenim demonstrantima iz organizacije Extincion Rebellion Zagreb (XR), koji se protive širenju krčkog LNG-terminala, probijala se otad gotovo isključivo na stranice i valove manjih domaćih medija. Policija i vlada nisu se izjašnjavale o onome o čemu se ionako i nije izvještavalo, dok su aktivisti očajnički nastojali skrenuti pažnju na tu potiskivanu problematiku.

Teme su zapravo dvije: nasilje koje su pretrpjeli aktivisti te činjenica daizostaje šira rasprava o energetskoj i klimatskoj politici u kontekstu daljnje upotrebe fosilnih goriva u RH. „Kao znanstvenici, inzistiramo na poštivanju znanstvenih činjenica. Smatramo da to mora biti temelj donošenja kvalitetnih političkih odluka, koje će se i dosljedno provoditi, kako bismo obuzdali sve veća stradanja ljudi i gubitak okoliša i bioraznolikosti na globalnoj skali“, rekao nam je o tome kemijski stručnjak Nikola Biliškov s Instituta Ruđer Bošković. Ujedno je istaknuti član inicijative Znanstvenici za klimu – Hrvatska, koja je ovom prilikom javno dignula svoj glas zbog odnosa države spram aktivista.

Prvorazredan klimatski zločin

Biliškov pritom inzistira na znanstvenom stajalištu, inače daleko prevladavajućem, da plinska industrija i korištenje plina kao fosilnog goriva nanose veliku klimatsku štetu: „Negiranje problema klimatskih promjena vodi nas u nezamislivo kataklizmične scenarije budućnosti. Isključivo nas prestanak korištenja fosilnih goriva može spasiti od potpunog gubitka budućnosti, od spaljivanja svijeta nastanjivog za nadolazeće generacije. Nove investicije u sva fosilna goriva, uključujući i plin, zarobljavaju nas u ovisnosti o njima. To je prvorazredni klimatski zločin. Uz ostalu fosilnu industriju, i plinska industrija je odgovorna za sve žrtve klimatskih promjena i materijalne štete koje nastaju i koje su sve ekstremnije."

„U bezidejnom imaginariju naših 'političkih elita', plinu je dodijeljena lažna uloga tranzicijskog goriva. Osim toga, plin se često kiti pridjevom 'prirodni', što ne opisuje njegova bitna svojstva, npr. njegov kemijski identitet, ugljikovodik, čijim izgaranjem nastaje ugljikov dioksid. Ono što plinu daje određenu prednost pred ugljenom ili naftom je činjenica da po jedinici mase daje više energije. No plinski se biznis pokazao kao odlična hranjiva podloga za nezasitnost koruptivne gramzivosti, i to na svim razinama. To se najbolje odražava na razini samih temelja prevladavajućeg socioekonomskog sustava, kapitalizma, kroz ekstraktivistički kolonijalizam i održavanje patrijarhalnih odnosa“, kaže Nikola Biliškov.

Goran Krajačić pak, stručnjak sa Zavoda za energetska postrojenja, energetiku i okoliš na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje, dvojako gleda na spomenuti slučaj protivljenja širenju LNG-terminala: „Prosvjed eko-aktivista protiv proširenja LNG terminala u Omišlju u ovom trenutku je upitan jer se on radi zbog povećanja sigurnosti dobave fosilnog plina ne toliko same Republike Hrvatske, koliko susjednih zemalja i drugih članica EU-a. Nadalje, te količine fosilnog plina mogu dalje utjecati na dekarbonizaciju npr. termoelektrana na ugljen u BiH i Srbiji koje, ako se zamijene visokoučinkovitim kogeneracijama, mogu značajno pridonijeti emisiji stakleničkih plinova i ostalih zagađenja u regiji.“

Izostanak prilagodbe vodiku

Ovaj znanstvenik, inače tajnik Međunarodnog centra za održivi razvoj energetskih, vodnih i okolišnih sustava, dodaje kako je u Krku ipak riječ o plutajućem terminalu. On lako može biti i uklonjen kad se više ne bude koristio, dok je već i gradnja obližnjeg skupog spojnog plinovoda Zlobin-Bosiljevo upitna. Ta infrastruktura se treba eksploatirati bar sljedećih 30 godina, dakle i onda kad Europa bude klimatski neutralan kontinent. Zato bi po Krajačićevu mišljenju bilo jako bitno da se pri gradnji plinovoda on prilagodi transportu čistog „zelenog“ vodika. Time bi se dobila i okosnica budućih plinovoda koji mogu transportirati velike količine vodika iz plutajućih vjetroelektrana sa sjevernog Jadrana prema unutrašnjosti.

„No eko-aktivisti su odabirali dobar trenutak da istaknu kako fosilni plin nije rješenje za klimatske promjene“, nastavlja Krajačić, „i nikako ne smije biti smatran tranzicijskim gorivom. Tu su dakle u pravu, ali bi možda njihov prosvjed imao veći odjek da ga rade pred zgradom Vlade, ministarstvima, zgradama gradonačelnika i načelnika, opskrbljivača i distributera fosilnog plina tražeći da se ukinu subvencije za fosilna goriva te da se fosilni plin izbaci iz sektora gdje nije potreban.“ Posrijedi je npr. grijanje prostora, tople vode, kuhanje i slično, a tu postoje održivija rješenja poput dekarboniziranih sustava daljinskog grijanja, dizalica topline, solarnih toplana, električne energije i slično.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu