1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

HEIMAT 3

Ljubica Letinić24. prosinca 2004

Za Edgara Reitza je 35 milimetarski filmski format ostao optimalna forma. Poslastica za sineaste, svjetlo, boje, poigravanje s dubinama - to su samo neke od vjestina kojima Reitz ispisuje kroniku njemacke povijesti.

https://p.dw.com/p/9Zl4
Salvador Dalí Persistance de la mémoire/The Persistence of Memory, 1931 ulje na platnu The Museum of Modern Art, New York

Od vremena studiranja, vise od 17 godina, izgubili su se jedan drugom iz vida, dirigent Herman Simon i njegova velika ljubav glumica Clarissa Lichtblau. U veceri u kojoj se rusi zid, spazili su se u holu jednog otmjenijeg hotela. 9.11.1989. Savignypaltz, Berlin. U ujedinjenju odvojenih svjetova, u njima, odnosno u njihovom intimnom, ogleda se i ono oko njih, budjenje ugasle strasti, i istok i zapad.

Tako reziser Edgar Reitz zaplice pricu na pocetku treceg dijela 700 minutnog ciklusa Heimat - Domovina, na kojem je s radom zapoceo jos ranih osamdesetih godina.

"U zatvorenom krugu. Bez da sam to sam birao. Rodni kraj. Domovina. Oziljci iz davnog vremena. Ne znam mogu li ih prepoznati. Jesam li postao stranac...?" zdvaja Herman Simon dok zuri u maglicaste obrise Porajnja. Herman i Clarissa, imaju sada zajednicki san, planiraju kupiti kucu, s pogledom na Rajnu, nedaleko svog rodnog mjesta, u kraju kojem je Herman prije gotovo 20 godina odlucio okrenuti ledja. Oni pronalaze staru kucu, restauriraju je, odlucuju na talozima neke druge proslosti zapoceti novu pricu. Dati nova znacenja starim pojmovima.

"Ovo desetljece, od `89. do 2000. je desetljece velikih promjena, ne samo kod nas, vec promjena u cijeloj Evropi, no one su prosle relativno nezapazeno... 89. je u Njemackoj godina velike euforije, koja stvara stotine tisuca zamisli o novim zivotnim konceptima.Ljudi su gledali buducnost drugacijim ocima, udisali zivotu snove i novu energiju, pred njima se u Njemackoj prostirao novi zivotni prostor. I obecanje kako ce individualne vrijednosti biti mjera postignuca. No u desetljecu koje je za nama pokazalo se, da taj prostor ustvari nije Njemacka, cak ni nacija, vec da je pravi i jedini prostor trziste, i da se pojedinac kao individua moze ostvariti samo na tim razlicitim trzistima, a te tocke nisu vise vezane uz neko mjesto, sanse su se rasprsile u vremenu i trajucoj globalizaciji; covjek je izgubio posao i vise nije znao gdje je taj posao ostao ili nestao. Sve se to, i velike euforije i duboka razocaranja, odvija bas u tom desetljecu i o tome ciklus prica.", kaze Reitz izbjegavajuci polemike s kritikom.

Odvec melankolicno, monumentalno i pateticno, govorila je kritika. Duh i istinska tragikomika zivota, ponavljala je publika. Mnogi su osobito cijenili elemente zivotnosti koji olaksavaju identifikaciju s pitanjima koja Reitzov pozamasni ciklus propituje. Heimat 3 stvara tako skice za prilog novijoj njemackoj proslosti, uistinu dramaticnog stoljeca, te goleme, zidom, u dva svijeta, razdvojene nacije.

"Shvacanje ideje domovine se stalno mijenja, i s tim sam zadivljen, jer na pocetku projekta, shvacao sam to onako kako se to obicno na prvoj razini i shavaca – svijet djetinjstva, horizont svojstven svima kojima je elementarno zivotno okruzennje priroda i slike priorode, to je ujedno i horizont vecine onih koji danas zive u gradovima. No protekom vremena, nad tim su se shvacanjem nadvila neka druga pitanja. Danas je pred nama fenomen paralelnog drustva. Zivimo jedni uz druge u razlicitim kulturnim tradicijama, razlicitih proslosti.. na istom mjestu, u istim gradovima, istim ulicama, s istim slikama pred ocima. A to jos uvijek nije ista domovina", govori Reitz o motivacijskoj snazi treceg nastavka ciklusa Heimat prvi puta uprizorenog na Frankfirtskom sajmu knjiga ove jeseni.

Aktualitet je dao novi aspekt shavacanju domovine: domovina kao sudbinska odrednica, ili domovina kao mjesto trenutnog ostvarenja? Mjesto iskustva i sjecanja novih stanovnika, sad je manje vazno, iz Saske ili Kazahstana. Iskustvo kolektivnog i individualnog sjecanja. Domovina kao zamisljeni i stvarni intimni pejzaz. Zivot kao estetski subjekt – i to je domovina Edgarda Reitza.

U novom nastavku opseznog projekta, i opet cestom upotrebom crno-bijele tehnike, postize Reitz intimisticki ugodjaj, oslikava siroku drustvenu zbilju sidreci je u ponovno probudjenoj, intimnoj zbilji dvoje ljubavnika razdvojenih 17 godina. Tako Reitz pronalazi novo znacenje pojma domovina, gorcinu socijalno osjetljivog, drustveno svjesnog, zacinja duhovitim i jasnocom zivotnog iskustva i upisuje svoje kadrove uz bolje njemacke televizijske produkcije u godini na izmaku.