Griechenland Wende

Računica grčkog premijera Georgea Papandreoua nije se pokazala točnom. On je najavom referenduma htio pridobiti podršku građana i njihovu aktivnu potporu za međunarodnu financijsku pomoć. Budući da se tome grčka oporba ogorčeno protivi, a čak se i dijelovi vladajućeg socijalističkog PASOK-a opiru nužnim mjerama štednje i prestrukturiranja, Papandreou je pokušao izvući neku korist iz te nezgodne situacije: on se pozvao na primat politike i želio se neposredno obratiti narodu.

Pri tome je zaboravio da ne vodi samo jednu zemlju koja je prezadužena, nego zemlju koja se nalazi pred bankrotom. U tom slučaju vrijedi primat ekonomije, a ne politike. Papandreou je izazvao nesigurnost na tržištima i kod svojih europskih partnera, a na mini-konferenciji u Cannesu dobio je packe od njemačke kancelarke Angele Merkel i francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja. U roku od 48 sati morao je učiniti zaokret i povući odluku o referendumu. Inače bi financijska pomoć Grčkoj bila zamrznuta.

Nastavak unutarnjopolitičkih prepirki

Grčka pod hitno treba barem minimalni politički konsenzus između velikih stranaka, dakle između PASOK-a i konzervativne Nea Dimokratia. Samo tako se mogu poduzeti stroge, ali i nužne mjere. Već jučer (3.11.) je upućen prvi signal u pravom smjeru od strane oporbene Nea Dimokratie. Njezin predsjednik Antonis Samaras je najavio da će stranka u parlamentu podržati odluke sastanka na vrhu Europske unije od 27. listopada, dakle otpis dugova od strane privatnih vjerovnika za 50 posto, te da će sudjelovati u kriznoj vladi. Tržišta su odahnula, a europski glavni gradovi su se ponovo počeli nadati. Hoće li "kolijevka demokracije" učiniti ono što čine i druge moderne demokracije kao što su prezadužene članice EU-a Irska i Portugal? Hoće li i u Ateni velike stranke napokon početi surađivati kako bi se zemlja mogla izvući iz krize i vlastitim snagama?

Euforija je bila malo preuranjena. Ispostavilo se da Samaras u stvari misli na trenutačnu Papandreouovu ostavku, formiranje prijelazne vlade i prijevremene izbore u roku od šest tjedana. Također se ispostavilo da Papandreou, unatoč sve manjoj podršci u vlastitoj stranci, inzistira na današnjem (4.11.) izglasavanju povjerenja u parlamentu. On nakon toga želi kao jaki premijer pregovarati sa Samarasom o formiranju koalicijske vlade. I tako se ova dva politička matadora opet ponosno i neumoljivo sučeljavaju. Konsenzusu ni traga. Kao da se radi o nekoj uobičajenoj parlamentarnoj sjednici, kao da se ovoga puta doista ne radi o budućnosti zemlje u eurozoni. Pratimo li ovdje u stvari grčku tragediju ili komediju? Vjerojatno oboje. A neizvjesnost se nastavlja.

Autor: Spiros Moskovou (ajg)

Odg. ur.: D. Dragojević