Granice europske tolerancije

Sloboda, jednakost, bratstvo – to su francuska liberalna načela. Međutim, kada je riječ o izjednačavanu prava homoseksualnih s heteroseksualnim parovima, Francuska će morati još mnogo toga popraviti. Registracija partnerstva je u Francuskoj moguća od 1999. godine i za homoseksualne parove, ali potpune jednakosti još nema. Kod nasljedstva ili usvajanja djece, homoseksualci su diskriminirani. Hoće li država ojačati njihova prava? O tome ovog tjedna odlučuje francuski Senat.

"Građanima je potreban žrtveni jarac"

Konzervativna oporba i Katolička crkva prosvjeduju protiv nacrta zakona francuskih socijalista koji istospolnim partnerima omogućava da sklope brak i usvajaju djecu. Demonstracije su pokazale da je homoseksualnost za dijelove francuskog društva neprihvatljiva. Evelyne Paradis iz međunarodne udruge homoseksualnih, biseksualnih, transseksualnih i interseksualnih osoba „ILGA-Europe“ iz Bruxellesa kaže: „Građanima je potreban žrtveni jarac jer su zbunjeni, ljuti i frustrirani."

"U vremenu ekonomske krize jača trend prema konzervativnim vrijednostima“, kaže ona dodajući da je to ljudska reakcija na nesigurnost u društvu, da se ljudi vraćaju tradicionalnim vrijednostima i institucijama kao što je brak i tradicionalna slika obitelji.

Velike razlike među zemljama EU-a

Sklapanje braka za homoseksualne parove u mnogim zemljama Europske unije nije moguće. U Nizozemskoj, Danskoj i Španjolskoj registrirani homoseksualni parovi imaju ista prava kao i heteroseksualni, u Danskoj se od ljeta 2012. čak mogu vjenčati u luteranskoj crkvi, u Austriji, Češkoj, Njemačkoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji moguća je registracija partnerstva, ali ne izjednačavanje prava. Svaka od 27 zemalja-članica za sebe odlučuje koja prava i obveze važe za registrirano partnerstvo. Tako postoje velike razlike među zemljama EU-a kada je riječ o poreznim pitanjima, nasljedstvu ili uzdržavanju.

Dominantno katoličke zemlje kao što su Italija ili Poljska nemaju zakonskih osnova za izjednačavanje prava homoseksualnih i heteroseksualnih parova. One toleriraju zajedničko stanovanje homoseksualnih parova, ali ne žele donijeti zakon koji bi regulirao prava i međusobne obveze homoseksualnih parova. Kako je moguće da postoje takve razlike unutar Europske unije, kada zemlje članice prihvaćaju zajedničke vrijednosti i načela?

Kršćansko-demokratski zastupnik u njemačkom parlamentu Jens Spahn u razgovoru za Deutsche Welle zalaže se za veća prava homoseksualnih osoba, ali ujednačavanje propisa na razini Europske unije smatra fatalnim. On misli da bi to povećalo nezadovoljstvo Bruxellesom napominjući da je homoseksualnost u južnoeuropskim i istočnoeuropskim zemljama društveni tabu.

Ograničena sloboda kretanja

Osnovno načelo zemalja Europske unije je slobodan izbor mjesta stanovanja za sve građane EU-a. Evelyne Paradis i njezina organizacija „ILGA-Europe“, zajedno s Europskom komisijom, kritizira ograničenja slobode kretanja za homoseksualne parove. Kad bi jedan homoseksualni par iz Nizozemske, gdje ima jednaka prava i obveze kao heteroseksualni bračni par, preselio u Rumunjsku tamo ne bi ni bio priznat kao bračni par i ne bi imao ista prava i sigurnost.

"To je očita diskriminacija, kršenje prava građana EU-a", kaže Evelyne Paradis. Ipak, ona drži da je samo pitanje vremena kada će sve zemlje Europske unije biti spremne suprotstaviti se diskriminaciji homoseksualnih osoba.