Kako bi se zaštitila od posljedica ruskog ekspanzionizma, Europa mora reagirati novom, proaktivnom geopolitičkom strategijom – strategijom koja ide i dalje od dosadašnje zone utjecaja Europske unije (EU). Vrlo zapaženi praški govor saveznog kancelara Scholza tijekom proteklog tjedna i njegova vizija proširene, neformalne „Europske političke zajednice“ podcrtava tu potrebu.
Bez obzira da li s tim ili nekim drugim mehanizmima, nužnost jačeg angažmana i približavanja širem spektru zemalja izvan Europe je proteklih mjeseci postala više nego jasna. EU i Njemačka moraju se potruditi da izgrade raznolike i solidne saveze u cijelom svijetu, a ne samo u neposrednom susjedstvu njihove zone utjecaja.
Tranzicija u središnjoj Aziji
U tom pogledu je možda najzanimljivija regija središnje Azije. Nijedna srednjoazijska zemlja ne podržava ruski rat u Ukrajini. One doduše ne prakticiraju otvorenu kritiku na račun Moskve, ali državni poglavari središnje Azije nisu javno stali iza Putinovog rata. Nijedna od tih pet zemalja nije glasala protiv rezolucije kojom je u ožujku ove godine Opća skupština Ujedinjenih naroda velikom većinom osudila rusku invaziju.
Neke od njih su otišle i još dalje – poslale su humanitarnu pomoć u Ukrajinu, dozvolile su održavanje antiratnih prosvjeda i demantijima su reagirale na dezinformacije Kremlja. Na gospodarskom forumu u St. Peterburgu koncem lipnja kazahstanski predsjednik Kasim-Šomart-Tokajev je u nazočnosti Vladimira Putina bio jasan: njegova zemlja neće priznati neovisnost „kvazidržavnih područja Donjeck i Luhansk“, kako je on to tada rekao. Bila je to hrabra izjava, kad se sjetimo da je Tokajev prije samo pet mjeseci pozvao u pomoć ruske trupe, kao dio vojnog saveza „Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti", koji je predvodila Moskva i koje su bile posljedica nemira u Kazahstanu.
U toj regiji se dogodila nesporna tranzicija, to je process koji Zapadu, a pogotovo Europi nudi šansu. U idućim mjesecima i godinama EU bi stoga mogao ostvariti velike napretke po pitanju realizacije nekolicine svojih vanjskopolitičkih ciljeva. U prvom redu bi pojačani angažman s državama središnje Azije vrlo brzo poboljšao dozu neovisnosti i sigurnosti te regije naspram eksternih agresora.
Partnerstvo za obostranu korist
Odlučujuće je ipak da se tu regiju ne tretira kao puku igračku geopolitičkih ambicija europskog ili zapadnog saveza. Bilo koja strategija s ciljem jačanja europskog utjecaja u regiji mora primarno ciljati na stvaranje obostrane koristi, prije svega preko gospodarskog angažmana. Europa se, pragmatično govoreći, mora prezentirati kao najatraktivniji partner za tu regiju.
A najočitije područje zajedničkih interesa je buduća opskrba energijom. Na tom se polju moraju poboljšati mogućnosti suradnje i proširiti kapaciteti, kako bi se iz regije uvozilo više nafte i plina – kako bi ta regija na koncu postala važan opskrbljivač energentima i alternativa Rusiji. U ovom trenutku su te mogućnosti znatno ograničene, i to zbog prekomjerne ovisnosti o ruskoj infrastrukturi naftovoda i plinovoda.
Neovisno o tom pragmatizmu, „blaži“ efekti pojačanog europskog utjecaja u regiji mogli bi na koncu pomoći i onima koji žele stvarne promjene u regiji, dakle one koji se zalažu za europske ciljeve po pitanju ubrzanog razvoja demokracije, odgovornog vodstva države i održivosti, a istovremeno potiču i daljnji socijalni razvoj.
Reformski napori
Neke države regije u tom su procesu napredovale puno više od drugih. Kazahstanski predsjednik je proteklih dana najavio održavanje novih izbora i usvajanje proširenog programa reformi, odnosno plan za provođenje njegove vizije „novog Kazahstana“, vizije koju je predstavio nakon protesta u siječnju ove godine.
Nakon svladavanja unutarnjih nemira, s kojima je bila suočena njegova zemlja, Tokajev je počeo s preustrojem političkog sustava zu pomoć novog, naprednog Ustava – kojim su predviđeni konkretni koraci za ograničavanje ovlasti i moći predsjednika, „premještaj“ ovlasti u ruke vlade, preuređivanje sustava kaznenog prava i jačanje vladavine prava.
I vlada u Kirgistanu vodi kurs približavanja Zapadu, šalje ohrabrujuće signale i počinje se hvatati u koštac s reformama – iako ustavne reforme u toj zemlji idu u suprotnom smjeru od onih u Kazahstanu: umjesto da decentralizira ovlasti predsjednika, u Kirgistanu se planira ojačati moć državnog poglavara.
Ovisnost o Rusiji i Kini
Središnja Azija naravno nije regija koja je vodeća po pitanju demokratskih Sloboda ili ljudskih prava. No, usprkos autoritarnim tendencijama i utjecaju stranih sila, u regiji se uočava osjetan napredak. Ako Europa doista uspije u namjeri da se u ovoj regiji etablira kao važan faktor utjecaja, onda sve upućuje na nastavak tog trenda. Ako se pak nastavi utjecaj Rusije ili Kine, to bi značilo da su započete reforme ugrožene.
Stvarno pitanje će biti, imaju li europski donositelji odluka dugoročne planove i prije svega političku volju da se u znatrnoj mjeri angažiraju u regiji. S nužnom dozom ambicija i potrebnim resursima ta bi se nova partnerstva za Europu mogla dokazati kao obećavajuća i – korisna.
Oliver Rolofs je sigurnosni stručnjak i bio je dugogodišnji šef komunikacija Minhenske sigurnosne konferencije, gdje je etablirao Program energetske sigurnosti.
Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu