Europski gradovi sve topliji
11. kolovoza 2005
Madrid je na prvom mjestu: nigdje drugdje nisu ljetne temperature toliko narasle u posljednjih 30 godina kao ondje. U prosjeku termometar pokazuje 2,2 Celzijeva stupnja više. Podjednako toplije postalo je i u Lisabonu i Ateni, ali i u Londonu ili Luksemburgu, kako je objavila organizacija za zaštitu okoliša WWF. Dok se u Londonu tamošnji stanovnici još mogu i radovati što je postalo nešto toplije, na Iberijskom poluotoku to znači katastrofu: ove godine prolaze kroz neuobičajnu sušu. Akumulacijska jezera su prazna, mnoga polja su suha, mnoge šume je zahvatio plamen. I Španjolska i Portugal već su zatražile pomoć od Europske unije kako bi nadoknadile mršavu žetvu.
Mnogi znanstvenici već godinama upozoravaju da se svi mi moramo naviknuti na takve ekstremne vremenske uvjete. Za glasnogovornika programa klime WWF-a Martina Hillera nema sumnje tko je krivac: «Možemo isključiti prirodne oscilacije, to je danas potpuno jasno. Većina znanstvenika je sigurna da ovdje odlučujuću ulogu ima čovjek. Prije svega zbog velike brzine kojom se odvijaju promjene temperature. Ovdje je riječ o 200 godina industrijalizacije u kojoj se udio ugljičnog dioksida u atmosferi povećao za čitavu trećinu od izvornih vrijednosti. To je uzrokovao čovjek, to nije prirodni proces.»
Iako to uvjerenje ne dijele svi, činjenica jest kako upravo priroda najviše trpi od tih promjena: ugroženi su kako ledene kape na polovima tako i koraljni grebeni u Pacifiku. Ali i ljudi su pogođeni, smatra Martin Hiller: «Samo ako pogledamo rekordne vrućine 2003. gdje se s vrućinom može povezati smrt preko 40 000 ljudi; znamo za 20 000 smrtnih slučajeva u Italiji, 15 000 u Francuskoj i najmanje 3 000 mrtvih u Americi. To su bili prije svega stari i bolesni ljudi koji su osjetljiviji od 20-godišnjaka.»
Globalno zatopljenje – začarani krug
Prošlog stoljeća je temperatura na našoj planeti narasla za 0,6 stupnjeva, ali ne svugdje ravnomjerno: u Europi je narasla za čitav stupanj, ali znanstvenici na panelu Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama sigurni su kako će ovog stoljeća temperatura narasti barem dvostruko više. Neki predviđaju porast od čak 5,8 stupnjeva. A to znači još veće vrućine u gradovima: «To će izazvati važnu ekonomsku posljedicu, jer će se trošiti više električne energije. To je jedan od glavnih razloga zašto smo se koncentrirali samo na gradove, jer tamo živi većina stanovnika Europe. Kada je vruće, ljudi koriste klima-uređaje i ventilatore, a sve to troši struju.»
Za zaštitare okoliša to je začarani krug: za vrućine se troši više struje i dok se proizvodi struja, emitira se još više plinova koji izazivaju efekt staklenika, a to pak izaziva još veće vrućine. Martin Hiller iz WWF-a kaže: «Najvažnija lekcija u tom začaranom krugu jest da se mora napustiti potrošnja ugljena. To znači da se ni u Europi, niti drugdje na svijetu ne trebaju graditi elektrane na ugljen, jer one direktno uzrokuju promjenu klime.»
No, mnogo je veće pitanje što ponuditi umjesto toga: osim obnovljivih izvora energije ipak je bolje trošiti plin, nego ugljen ili naftu, jer pri njegovom sagorijevanju se stvara manje ugljičnog dioksida. No, često se i previđa kako je gotovo trećina električne energije potrošena uzalud. Najveći gutači energije u domaćinstvu su stari strojevi, dok se ljudi nisu toliko opterećivali pitanjem je li baš normalno što se dešava sa vremenom.