EU bez jedinstvenog stajališta o Egiptu

Reakcije Europske unije na tragične događaje u Egiptu odišu stanjem bespomoćnosti i očajavanja. To je vidljivo i iz izjava povjerenice EU-a za vanjska pitanja Catherine Ashton. Ona je sredinom tjedna apelirala na egipatske sigurnosne snage da se "suzdrže do krajnje mjere". Poslala je i jasno upozorenje da se ne napadaju objekti vjerskih manjina poput koptske, što je upozorenje jasno upućeno Muslimanskoj braći.

Bezuspješni pokušaji posredovanja

No Europska unija u međuvremenu nije ništa drugo nego puki promatrač događaja. Specijalni izaslanik EU-a za Bliski istok Bernardino Leon se doduše i dalje trudi posredovati između sukobljenih strana, no njegov posljednji pokušaj posredovanja je propao. Muslimanska braća su pristala na razgovore ali ne i vojna vlast koja je nekoliko sati kasnije započela s akcijom čišćenja tabora prosvjednika. I Leon je, kao i Ashton indirektno, glavnu krivnju za eskalaciju nasilja prebacio na vojnu vlast u Egiptu. I predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz je u jednom priopćenju naglasio kako je "obveza svake vlasti osigurati pravo svima na mirne prosvjede" što je jasno upozorenje u smjeru egipatskog vojnog vrha. No ovakav stav najviših predstavnika Europske unije ne znači automatski da je Bruxelles stao na stranu Muslimanske braće. Posljednjih mjeseci su se često mogle čuti žestoke kritike na račun svrgnutog predsjednika Mursija i galopirajuće islamizacije egipatskog društva. Mnogi stoga Europskoj uniji predbacuju dvoličnu politiku: s jedne strane se kritizira vojna vlast ali se istodobno ne skriva zadovoljstvo što je Mursi sa svojom Muslimanskom braćom sklonjen s političke scene.

Egipat nije bilo gdje nego u susjedstvu

Predsjednik vanjskopolitičkog odbora Europskog parlamenta Elmar Brok rekao je, međutim, u razgovoru za Deutsche Welle kako bi bilo potpuno pogrešno svrstati se na jednu stranu u ovom sukobu. "Mi se moramo zauzeti za prava treće, najveće većine građana Egipta koja želi funkcionirajuću sekularnu državu", kaže Brok. EU bi trebao, kako nadalje kaže Brok, izvršiti pritisak na sve tri strane, Muslimansku braću, vojsku i predstavnike sekularnog društva te ih prisiliti da pronađu zajednički jezik. No trenutno nitko ne vjeruje da su te tri strane spremne na razgovore.

U takvom stanju EU se odlučio ne činiti nikakve veće poteze, poput, recimo, zamrzavanja financijske pomoći vojnoj vlasti u Egiptu. Unutar Europske unije se jedino Danska odlučila na zaustavljanje jednog projekta pomoći u visini od 30 milijuna eura. No Elmar Brok smatra da se trenutno ne bi trebalo posezati za ukidanjem pomoći kao sredstvom pritiska jer to ionako ne bi naškodilo onima koji su krivi za eskalaciju. "To bi jedino urodilo smanjenjem izgleda za bolju budućnosti upravo za one mlade koji se zalažu za sekularizaciju i demokratizaciju Egipta. I pogoršanje socijalne situacije bi vodilo ka još više nemira", smatra Brok. On se još uvijek nada u politički dijalog jer je alternativa tomu "građanski rat ili neka vrsta islamističkog terorizma". Njemački ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle traži više angažmana od strane Europske unije i poziva na održavanje kriznog sastanka na kojem bi se visoki predstavnici zemalja članica EU-a pozabavili krizom u Egiptu. Jer, kako je rekao tijekom svog ovotjednog boravka u Tunisu: "Egipat nije bilo gdje, to je naše susjedstvo."