Erdogan se odlučio za sukob a ne za dijalog

Recep Tayyip Erdogan propustio je šansu povratka razumu i popuštanju napetosti. Turski premijer odlučio se za konfrontaciju sa svojim političkim neistomišljenicima umjesto za umirujući i iskreni dijalog a time i unutarnji mir u zemlji, članici NATO-a.

Brutalni postupci turske policije u subotu kasno uvečer, koja je zaštitnike okoliša i druge civilne nevladine grupe otjerala iz parka Gezi je trenutni vrhunac opasnih pretenzija na sveopću i apsolutnu vlast. Bezobzirnost prema ženama, djeci i starijoj generaciji je bez premca u novijoj povijesti Turske Republike, stare 90 godina.

Ono što Erdoganu nedostaje u pogledu demokracije moglo se vidjeti tijekom vikenda na mitinzima podrške koju je organizirala njegova konzervativna stranka AKP u Istanbulu i Ankari. Dok su njegovi pobornici sa svim raspoloživim sredstvima prevezeni na mitinge, policija je suzavcem i vodenim topovima, s vodom obogaćenom kemikalijama, spriječavala demonstrante u prosvjedima uperenim protiv njega.

Sumnja da se režim pridržava međunarodnog prava

Da se sve veće mase ljudi više ne strahuju da i usprkos opasnosti po život izađu na ulice i sudjeluju u prosvjednim akcijama, pokazuje da front protiv Erdogana u međuvremenu beznadežno politiziranog i podijeljenog turskog društva, ne gubi hrabrost kada je u pitanju pobuna protiv diktata Erdoganove stranke AKP, koja vlada apslolutnom većinom. Sumnje u spremnost režima da se pridržava međunarodnog prava povećava i činjenica da su sigurnosne snage čak i hotele i bolnice koje su povrijeđenima pružale prvu pomoć, napale suzavcem.

Erdogan je slijep od bijesa na stranke i grupe koje drugačije razmišljaju od njega. Vođu oporbe u parlamentu poistovijetiti s teroristom, najbolje pokazuje nedostatak osjećaja za demokratsku raspravu, polemiku sa svojim političkim protivnicima. Novine, radio i tv stanice koje nije u stanju kontrolirati, on zabranjuje odlukama organa za nadzor medija ili drastičnim kaznama. No, ono što mu očito ne polazi za rukom je kontrola nad stranim medijima. Njih optužuje da su produžena ruka protivnika prosperitetne turske države. Pri tome Erdogan uopćte nije imao razloga toliko se zalijetati. Ekonomija cvjeta, turizam isto tako, a turska uloga kao regionalne sile stalno je rasla. No, sada je mirna koegzistencija islama i demokracije u Turskoj na osnovi strogog odvajanja vjere od države, dovedena u opasnost.