Emmanuel Macron -spasitelj ili mučitelj Francuske?
14. studenoga 2017
39-godišnji francuski predsjednik je već bio uspoređivan s bogom Jupiterom, Napoleonom i Lujom XIV. - iako ne uvijek baš u pozitivnom smislu.
No zasad je Macron u dobroj mjeri uspio izbjeći masovne ulične prosvjede koji su dosada ubijali pokušaje da se prodrma usnulo gospodarstvo i smanji gotovo 10-postotna stopa nezaposlenosti. I implozija dosadašnjih etabliranih stranaka i katapultiranje njegove stranke En Marche mu je dalo dovoljno početnog zamaha za promjene. "Kad je Francuska u pitanju, ne možete jednostavno sve reformirati i ujedno ostati popularni", kaže analitičar Philippe Moreau Defrages iz Francuskog instituta za međunarodne odnose sa sjedištem u Parizu. I dodaje. "Ako Macron ne bude djelovao brzo, izgubit će".
Nužno zlo
U nedavnom razgovoru za časopis Time, Macron je svoju trenutnu nepopularnost lakonski opisao kao nužno zlo. "Najgore je kada vam padne popularnost bez da ste išta učinili ili bili učinkoviti", rekao je Macron dodajući kako je provodeći reforme samo ispunjavao predizborna obećanja. I reforme su, kako je rekao, morale uslijediti odmah kako bi imale vremena pokazati svoju djelotvornost.
Macron isto tako djeluje brzo kako bi učvrstio svoj položaj na međunarodnom parketu. Samo prošlog tjedna francuski predsjednik je iznenada posjetio Saudijsku Arabiju kako bi izrazio zabrinutost za sudbinu libanonskog premijera Saada Haririja koji se odjednom našao u Rijadu pod ne baš sasvim jasnim okolnostima. Macron je u Saudijsku Arabiju stigao nakon što je otvorio novi Louvre muzej u Abu Dhabiju, a nakon svega toga je pohitao kući kako bi s njemačkim predsjednikom Frank-Walterom Steinmeierom otvorio muzej posvećen Prvom svjetskom ratu. "Kada se radi o njegovom obećanju iz predizborne kampanje da će Francusku vratiti na globalnu kartu, onda je Macron prilično učinkovit, posebice što se tiče stila i prenošenja imidža Francuske kao moderne zemlje", kaže Manuel Lafont Rapnouil, direktor Europskog vijeća za vanjske poslove sa sjedištem u Parizu. No ovaj stručnjak istodobno dodaje kako je pred Macronom mnogo otvorenih pitanja kada se radi o temama poput klimatskih promjena, borbe protiv terorizma, Europske unije i prevladavanja sukoba.
Europsko vodstvo
No u Europi se na koncu na Macronove vanjskopolitičke poteze gleda s najvećom pozornošću. Prvi dan nakon inauguracije novi francuski predsjednik je otputovao u Berlin kako bi se sastao s kancelarkom Angelom Merkel. Dvoje državnika se obvezalo na sastavljanje zajedničkih smjernica glede budućnosti Europske unije, iako među njima još uvijek postoje velike razlike, posebice kad je u pitanju budućnost eurozone.
Njegov jak pro-europski stav je odjeknuo i u Bruxellesu, uzdrmanom zbog Brexita i uspona europske desnice te stvaranja razlika među pojedinim članicama. Njegov govor o budućnosti Europske unije u rujnu je izazvao pohvale predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera, ali istodobno i negativne reakcije euroskeptika poput novoizabranog češkog premijera, populista Andreja Babiša koji je Macronu preporučio da se više bavi upravljanjem Francuske, a manje onim Europske unije.
No unatoč pro-europskoj retorici, Macron ne okreće leđa politici Francuske, kako kaže Lafont Rapnouil. "Kada pogledate njegovu vanjsku politiku, vidimo da je ona vrlo klasična, francuska nacionalna vanjska politika", kaže Rapnouil. I ističe francusku ulogu u sirijskim mirovnim pregovorima kada se Francuska pozicionirala između dvije sile - Rusije i SAD-a. U Africi Francuska nastavlja sa svojom borbom protiv islamista u Sahelu (njegov drugi inozemni cilj nakon stupanja na dužnost je bio upravo Mali) i ukazuje na to da se Francuska može angažirati i drugdje na tom kontinentu, ukoliko je to potrebno. Na G20 summitu Macron je, međutim, načinio diplomatsku grešku kada je utvrdio kako Afrika ima "civilizacijski problem", ali se istodobno založio za povećanje međunarodne pomoći kontinentu.
Macron je također izgradio složen odnos s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom koji je započeo legendarnim poluhrvačkim rukovanjem, a nastavio se pozivom američkom predsjedniku na proslavu francuskog nacionalnog praznika. No unatoč tomu, Macronovi napori da promijeni neke Trumpove stavove, poput onog o Iranu ili o kliatskim promjenama, izgleda nisu urodili plodom. Reakcija na najavu Washingtona da će Sjedinjene Američke Države istupiti iz Pariškog klimatskog sporazuma je urodila time da Macron ovaj put nije pozvao Trumpa na klimatsku konferenciju u prosincu.
Problemi iz kućne radinosti
No većinu vremena Macron provodi vodeći bitke kod kuće. U rujnu je tisuće Francuza izišlo na ulice prosvjedujući protiv spornih reformi tržišta rada, poreza i mirovinskog sustava koje su potrebne kako bi se Francusku izvuklo iz krize. Unatoč prvim pozitivnim rezultatima i laganom padu stope nezaposlenosti, Macronova popularnost je, kako pokazuju ankete, pala na 35 posto. "Mislim da je sve što on radi suprotno onom što ljudi žele", kaže jedan anketirani 36-godišnji učitelj. No jedna 21-godišnja studentica je zadovoljna dosadašnjim učinkom: "Ne mislim da u samo šest mjeseci može postići velike promjene, ali je ovo dosad bilo dosta pozitivno." Analitičar Moreau Defarges kaže kako se Macron nalazi pod velikim pritiskom uspjeha. "Macron mora reformirati Francusku. Po tome će se mjeriti njegov predsjednički mandat."