Dvanaestoro veličanstvenih – svi predsjednički kandidati
19. prosinca 2009Ivo Josipović – tiha voda brege dere
Predsjednička kandidatura Ive Josipovića duboko je potresla stranku. S takvim činom nije se mogao pomiriti zagrebački gradonačelnik i kako se voli nazivati, utemeljitelj SDP-a, Milan Bandić. Dok su SDP-ovci Josipovića počastili predsjedničkom kandidaturom, Bandić je krenuo u samostalnu avanturu te je po kratkom postupku izbrisan iz stranke. Ali, Josipović nije osvojio samo stranačke kolege, već i biračko tijelo.
Prema istraživanjima javnog mišljenja, može računati na siguran put u drugi predsjednički krug s debelom prednošću u odnosu na suparnike. U javnosti ostavlja dojam staložene osobe koja je lišena političke strasti i drskosti. U saborskim okršajima izbjegava verbalne duele, o političkim neprijateljima nerado govori, a nikad ono ružno. Biračima nudi pravednu Hrvatsku, bitno drugačiju od ove današnje. Josipović biračima nudi obračun s kriminalom i korupcijom uz predizborni poklič - „Pravedno“!
Na sljedećoj stranici: Nadan Vidošević - kandidat za Pantovčak, a ne za pučku kuhinju
Nadan Vidošević - kandidat za Pantovčak, a ne za pučku kuhinju
Nakon gotovo 20 godina, Vidošević je napustio HDZ i upustio se u projekt pod sloganom: „Treći hrvatski predsjednik“. Kao čovjek iz gospodarstva, ne sumnja da je jedini kandidat koji Hrvatsku može izvući iz teškog ekonomskog gliba.
Najbogatiji predsjednički kandidat ne ustručava se pohvaliti svojom izdašnom imovinskom karticom. On kaže kako se čovjek u njegovim godinama, koji uz to želi postati i predsjednik države, ne može hvaliti da je kandidat za pučku kuhinju. A Vidošević zasigurno ne spada u takvu kategoriju. Za sebe voli reći kako je jedini kandidat koji kruh zarađuje na tržištu i to kao predsjednik Uprave Kraša i čelni čovjek Hrvatske gospodarske komore.
Vidošević se obraća biračima i traži glas, ne zbog toga što je lijep i pametan, već jer, uvjerava, jedini zna kako izvući Hrvatsku iz ekonomskih nedaća u koje je zapala. Birače, prije svega, namjerava privući obećanjima o boljem životu. Smatra da, kao uspješan gospodarstvenik, zna kako se vodi zemlja.
Na sljedećoj stranici: Vesna Pusić – odlikašica u utrci za prvu predsjednicu
Vesna Pusić – odlikašica u utrci za prvu predsjednicu
Vesnu Pusić mogli bismo nazvati konstantom u Hrvatskoj politici. U nogama ima velik broj političkih utakmica. Jedne je dobivala, druge je gubila, ali je u svakom političkom okršaju bila i ostala „bez dlake na jeziku“. Desnom biračkom tijelu znala je podići krvni tlak svojim stavovima o upletenosti Hrvatske u rat u susjednoj Bosni i Hercegovini. Tu povijesnu epizodu smatra agresijom na susjednu državu i povijesnu avanturu kojom se ne treba ponositi.
Vesna Pusić abortus smatra zločinom nad ženama, a za zakon koji bi takvo što omogućio nikad ne bi digla ruku. Uvjerena je kako je poštenjem, znanjem i upornošću Hrvatsku moguće uvesti u Europsku uniju, te ostvariti gospodarski napredak i međunarodni ugled. Naglašava da je vrijeme za Hrvatsku u kojoj će svi građani imati osjećaj da su potrebni, poštovani te se osjećaju sigurno. Vrijeme je za Hrvatsku u kojoj će se nagrađivati rad, a kažnjavati lopovluk. Ocjenjuje da Hrvatska u ovom trenutku treba predsjednicu koja će dokazati da je poštenje moguće i u politici.
Na sljedećoj stranici: Milan Bandić – maratonac u utrci života
Milan Bandić – maratonac u utrci života
Predsjedničku kandidaturu Milana Bandića medijska, ali i šira javnost dočekala je kao „ozebli sunce“. Nekoliko mjeseci Bandić nije htio reći ono što su svi znali – da želi postati treći hrvatski predsjednik. Tek 5. prosinca u ranu zoru, u društvu supruge Vesne i kćeri Anamarije, s vrha Medvednice „gradu i svijetu“ dao je na znanje da kreće u predsjednički boj lišen stranačkih okova i slobodan kao ptica Feniks. „Radit ću kao konj za Hrvatsku - to je moj program - to sam pokazao četiri puta u Zagrebu", rekao je tom prigodom i najavio turneju po Hrvatskoj, počevši od Iloka pa nadalje.
Bandić obećava kako će stati na kraj kriminalu i korupciji. Hrvatsku vidi kao zemlju koja se rano budi, do kasno radi i živi dobro od svoga rada, Hrvatska koja proizvodi, koja je uzor u regiji, u koju drugi žele ulagati. On ima recept i za Slavoniju koju bi pretvorio u žitnicu ovog dijela regije. Boli ga što Hrvatska uvozi hranu, a mogla bi ju proizvoditi za još jednu takvu. Kako kaže, ako pobijedi, takvoj će praksi doći kraj. Domovinskom ratu i hrvatskim braniteljima namjerava vratiti izgubljeni dignitet. Osim u Hrvatskoj, Bandić računa i na glasove vlasnika hrvatskog državljanstva u Bosni i Hercegovini
Na sljedećoj stranici: Andrija Hebrang – na Pantovčak ili u političku mirovinu
Andrija Hebrang – na Pantovčak ili u političku mirovinu
Andrija Hebrang obećava europsku i ponosnu Hrvatsku. S tim sloganom Hebrang je krenuo u kampanju uz podršku bivšeg predsjednika stranke i premijera Ive Sanadera. Sanader je otišao, a Jadranka Kosor podržala Hebranga.
Iako je kandidat najveće hrvatske stranke, Hebrang ne stoji dobro u anketama. Drugi predsjednički krug neće biti lako dohvatiti, prije svega, zahvaljujući i bivšim stranačkim kolegama Nadanu Vidoševiću i Draganu Primorcu, kandidatima koji su nagrizli Hebrangovo biračko tijelo. Hebrang se stoga u kampanji žestoko okomio na spomenuti dvojac.
Hebranga svakako valja ubrojiti u one kandidate koji neće nastaviti putem svog prethodnika Stipe Mesića. Zamjera mu mnogo toga – obračun s generalima, ponižavanje branitelja, sluganski odnos prema europskim centrima moći, kao i njegovanje antifašizma i kulta Josipa Broza Tita. Za Hebranga Tito je najveći zločinac u povijesti Hrvata, ali unatoč takvom stavu, koristio bi njegovo ime u promicanju hrvatskog gospodarstva jer tvrdi, ništa mu nije strano što bi moglo biti u hrvatskom interesu. Računa i na potporu vjernika u koje se i sam ubraja iako, doduše, vjerničke dužnosti ne obavlja najmarljivije.
Na sljedećoj stranici: Dragan Primorac – forenzičar u političkom ringu
Dragan Primorac – forenzičar u političkom ringu
Dragan Primorac šest je godina proveo na Medicinskom fakultetu u Connecticutu, a iz Sjedinjenih Američkih Država se vraća potkovan znanjem iz genetike i forenzike koje je potom pružio domovini na raspolaganje. Ugled i priznanja stekao je identificirajući žrtve iz masovnih grobnica nakon Domovinskog rata.
Za sebe tvrdi da je kandidat „kojeg nitko ne drži u šaci.“ Želi iskorijeniti korupciju, a Nadana Vidoševića uhapsiti.
Na poziv premijera Sanadera, Primorac ulazi u Vladu 2003. godine kao nestranački kadar i to na mjesto ministra znanosti, obrazovanja i sporta. Nakon nekoliko godina od nestranačkog postaje stranački kadar i to onaj HDZ-ov, zna se.
Primorac se ponosi i hvali svojim međunarodnim kontaktima, kako onima u Sjedinjenim Državama, tako i onima u izraelu. Objavio bi Registar hrvatskih branitelja jer smatra kako su se ondje našli i oni kojima tu nije mjesto. Ne bi dopustio slobodno korištenje lakih droga kao i legalizaciju prostritucije. Primorac obećava obračun s kriminalom i korupcijom, a u takvoj plemenitoj misiji poslužio bi se i znanjem iz forenzike. Kao vrhovni zapovjednik ne bi imao ništa protiv slanja hrvatskih vojnika u mirovne misije, ali naravno uz blagoslov Sabora.
Na sljedećoj stranici: Damir Kajin – Svi za njim
Damir Kajin – Svi za njim
Predizborna kampanja nije se ni zahuktala, a Kajin je već najavio kako bi rado uhapsio pola predsjedničkih kandidata: „Ovakvu državu kakvu imamo danas nitko nije sanjao, zemlju po mjeri tajkuna i bande lopovske koja potkrada pojedince. Od tuda treba početi i sve im oduzeti. Za početak bih pola predsjedničkih kandidata pohapsio“, oštar je bio Kajin.
Nada se podršci manjina i antifašista jer, kako kaže, bez njega od antifašizma malo toga bi ostalo. Kajin teško može očekivati glas Marko Perković Thompson koji je za istarskog predsjedničkog kandidata na poluotoku nepoželjna pojava jer poruke ovog glazbenika naziva čistim zlom.
Iako je okupljene birače častio vinom i rakijom, naciju ne želi opiti, već otrijezniti, ali ne od alkoholnih para, već od nezahvalne ekonomske, ali i svake druge situacije u državi. Smatra da je Hrvatska premrežena korupcijom i kriminalom te da tako dalje više ne može.
Na sljedećoj stranici: Miroslav Tuđman – Jabuka ne pada daleko od stabla
Miroslav Tuđman – Jabuka ne pada daleko od stabla
Osim fizičke sličnosti, s ocem dijeli i svjetonazor, prije svega, sumnjičavost prema stranim centrima moći. Miroslav Tuđman u predsjedničkoj kampanji dolazi kao osvježenje. Jedan je od rijetkih kandidata koji u predsjedničku utrku donosi priličnu dozu euroskepticizma. Dok je većini članstvo Hrvatske u europskoj obitelji već gotova stvar i svršen čin, Miroslav Tuđman zaigrao je na drugu kartu, na sumnjićavost prema europskim integracijama. Njegov stav može se sažeti u rečenici – Europa da, ali ne pod svaku cijenu.
Miroslav je jedni od troje Tuđmanove djece koji se nastavio baviti očevim zanatom, ali javnost ga nikad nije prihvatila kao političara vrijednog glasa, već prije kao živući spomenik pokojnom ocu.
Osim već spomenutog euroskepticizma, Tuđmanv politički habitus čine još zaštita digniteta branitelja i Domovinskog rata. Krenimo s ovim prvim. Tuđman upozorava da su vrijednosti Domovinskog rata grupo pregažene, a branitelji prepušteni samima sebi. Ako pobijedi na izborima tako više neće moći, govori Tuđman.
Na sljedećoj stranici: Vesna Šakre Ožbolt – Tuđmanova miljenica
Vesna Šakre Ožbolt – Tuđmanova miljenica
Škare Ožbolt vrhunac političke karijere proživljava u vrijeme Domovinskog rata i prvog predsjednika Franje Tuđmana. Slovila je za njegovu omiljenu i najbližu suradnicu. 1997. imenovana je zamjenicom predstojnika Ureda predsjednika.
Škare Ožbolt se obraća osiromašenima, poniženima i obezvrijeđenima. Njezin je moto „Zajedno možemo sve.“ Ona smatra da poduzetništvo i obrtništvo trebaju biti motor razvoja zemlje jer život na dug i trošenje novca dobivenog prodajom imovine nije program na kojem Hrvatska treba zasnivati svoj razvoj.
Rak rana Hrvatske je po njenom mišljenju korupcijska hobotnica koja nema gdje nije pružila svoje krakove. „Pravedno i sigurno društvo cilj je mojeg političkog djelovanja, te uspostavljanje vladavine prava, sudstva potpuno nezavisnog od politike i provođenje antikorupcijskog programa", naglašava Škare Ožbolt.
Na sljedećoj stranici: Slavko Vukšić – predsjednik s kandžijom
Slavko Vukšić – predsjednik s kandžijom
Vukšić ostavlja dojam bezbrižnog slavonskog veseljaka koji ne preza od dobrog kulena, i još bolje šljivovice. Korupciju namjerava istjerati batinom, točnije slavonskom kandžijom.
Slavko Vukšić u središte pozornosti došao je kandidirajući se za Pantovčak, a potom i informacijom da je za njega zainteresirano Državno odvjetništvo i to zbog navodnog ilegalnog iskorištavanja kamenoloma. Ako ne pobijedi na izborima i ne osigura si imunitet, Vukšić će se morati suočiti s kaznenom prijavom osječkog Županijskog državnog odvjetništva koja ga tereti da je državni proračun oštetio za 1,3 milijuna kuna.
Slovencima ne bi da ni centimetar hrvatskog teritorija jer smatra da Europi ne treba popuštati. Pobijedi li na izborima, Vukšić bi progonio kriminalce i to na nesvakidašnji način. Evo kako: „ „Državu bih vodio tako što bih u jednoj ruci držao Ustav, a u drugoj slavonsku kandžiju, da zauzdam kriminalce, mito i korupciju.“ Državu ne bi obilazio službenim vozilima, već privatnim avionom kojeg posjeduje posljednjih deset godina.
Na sljedećoj stranici: Boris Mikšić – nakon američkog, priželjkuje i hrvatski san
Boris Mikšić – nakon američkog, priželjkuje i hrvatski san
Borisu Mikšiću jedno valja priznati, a to je upornost. Uporno gubi izborne bitke, kako na predsjedničkim, tako i na parlamentarnim izborima, ali ne odustaje. Povratnik iz Sjedinjenih Država nije propustio ni ovu priliku.
1973. godine sa samo 37 dolara u džepu odlazi u Sjedinjene Države. Tamo doživljava „američki san“. Vrijednost njegove tvrtke se procjenjuje na 100 milijuna dolara, vlasnik je četiri tvornice, tri u Sjedinjenim Državama i jedne u Belom Manastiru iz čijih pogona izlaze biorazgradive folije. Također posjeduje 45 patenata od kojih samo jedan vrijedi 350 milijuna dolara.
Svoje bogato poduzetničko iskustvo rado bi stavio na raspolaganje domovini. Obećava da će biti predsjednik poduzetnik koji će otvarati radna mjesta. Hrvatsku vidi kao zemlju koja treba iskoristi priliku u novim tehnologijama.
Na sljedećoj stranici: Josip Jurčević – predsjednik po mjeri desnice
Josip Jurčević – predsjednik po mjeri desnice
Magistrirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s temom Problemi proučavanja žrtava Drugoga svjetskog rata na području Hrvatske, a doktorirao je 2000. godine s temom Represivnost jugoslavenskog sustava u Hrvatskoj 1945. godine. Komunistički režim u bivšoj SFRJ postao je njegova profesionalna opsesija koja je kulminirala knjigom „Bleiburg – jugoslavenski poratni zločini nad Hrvatima.“
Činjenicu da se Hrvatska nalazi na pragu Europske Unije Jurčevića nimalo ne veseli. Reći će da su domaće institucije dovele Hrvatsku u izrazito neravnopravan položaj, koji je štetan, sramotan i ponižavajući: "Sve odluke – od ulaska u NATO, do ZERP-a i odnosa s MMF-om – čisti su diktat, u kojem se samo izvršavaju vanjski nalozi i ruše se ostaci suverenosti“, izjavio je jednom prigodom.
Smatra da se Hrvatska, prije svega, treba okrenuti jugoistočnom susjedu, Bosni i Hercegovini gdje bi valjalo riještioti pitanje ravnopravnosti Hrvata. Postojanje Republike Srpske naziva najvećom sramotom jugoistočne Europe i međunarodne zajednice.
Autor: Goran Prokopec
Odg. ur.: Z. Arbutina