Dva lica hrvatskog javnog duga i poreza

Svaki značajniji pomak u stanju javnih financija neke zemlje automatski budi porezno-obveznički apetit raznih protagonista pripadajućih fiskalnih sustava i popratnih tržišta. Nije takva reakcija izostala ni proteklih tjedana u Hrvatskoj. Ispostavilo se, naime, da je Republika Hrvatska u prošlom kvartalu ostvarila treći najveći pad javnog duga među državama-članicama Europske unije. Također, pretpostavlja se da bi izračun proračunske lanjske bilance trebao iskazati suficit, odnosno pozitivan ishod financijske godine. Uglavnom je navodno posrijedi efekt višegodišnje stroge fiskalne discipline uoči stupanja u eurozonu.

Analizu s tim pokazateljima objavila je nedavno Hrvatska udruga poslodavaca, krovna organizacija privatnih investitora u zemlji. Njezini rezultati su razmjerno pouzdani, ali s iste strane su zatim doprli glasovi po kojima bi danas, s obzirom na iznesene podatke, trebalo smanjiti poreze u Hrvatskoj. Očekivano, spominju se najprije opterećenja na rad, odnosno plaće, tj. ono što poslodavac isplaćuje državi uz naknadu za radnika. Iz istog smjera često se inače mogu čuti prigovori da je RH generalno fiskalno nesklona razvoju privatnog biznisa.

Dobra vijest koja iziskuje oprez

Ipak, komentatori koji nisu vezani uz krupni kapital nerijetko drukčije gledaju na tu problematiku. Skloniji su tumačiti da pad javnog duga i budžetski suficit, iako to predstavlja dobru vijest, treba primiti s oprezom. „Period niskih kamatnih stopa je završio pa je očekivati da će troškovi servisiranja javnog duga rasti", kaže Bojan Nonković, ekonomist iz nevladine Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID), koji naglašava da se ni ratu u Ukrajini, a time ni razdoblju visoke cijene energenata, još ne nazire kraj.

„To znači da država mora računati da u svakom trenutku mora biti spremna", dodao je on, „na uvođenje novih mjera radi pomoći ekonomiji i građanima. Rat je jedan od generatora, ali i produkt globalne političke nestabilnosti koja u svakom trenutku prijeti da preraste u ozbiljnu globalnu recesiju. Imajući u vidu ovakav kontekst, veoma je nezahvalno iznositi jake teze, kakve se čuju u nekim krugovima povezanim s poslodavcima, da je sada vrijeme za značajnu intervenciju u smjeru smanjenja poreza."

Dug kao posuđivanje od budućnosti

Naš sugovornik iz BRID-a smatra da, ako bi se već krenulo u tom smjeru, to u prvom redu treba raditi na način da se smanjuju stope PDV-a čiji teret najviše osjećaju oni s nižim primanjima. Smanjenje PDV-a pomoglo bi i povećanju konkurentnosti hrvatskog turizma, koji je nažalost jedan od rijetkih hrvatskih izvoznih aduta. „Kod hrvatskih ekonomsko-liberalnih komentatora uvijek se čuju uobičajeni narativi koji su relikt prošlih vremena, npr. 'supply-side economics', 'Reaganomics' i slično“, kaže ovaj analitičar.

„U konkretnim situacijama oni imaju malo koristi čak i za hrvatske poslodavce. Kada bi se ekonomska politika vodila na način da se smanji poreze kad god je to moguće, a ishodi toga bi bili univerzalno pozitivni, svaka vlada bi vrlo jednostavno mogla generirati ekonomski uspjeh svoje zemlje“, zaključio je Nonković, upozoravajući da jedan od glavnih problema hrvatske ekonomije jest manjak radne snage, a kao rezultat smanjenog prirodnog prirasta i iseljavanja.

Dugoročno bi, po njegovu razmišljanju, u većem interesu hrvatskih poslodavaca bio zaokret državne i lokalnih vlasti u  pokretanju programa javne stanogradnje i jačanja socijalnih servisa kako bi potaknuli povratak i ostanak radne snage, nego da sada dobiju nešto veću dobit smanjenjem poreznog opterećenja. Isto tako, poslodavcima bi od veće koristi bilo državno ulaganje u energetsku i prehrambenu neovisnost te digitalizaciju nego smanjenje poreza. A nadalje, to da je dug u biti posuđivanje od budućnosti, upozorio nas je sociolog ekonomije Toni Prug sa Sveučilišta u Rijeci.

Nema razvoja bez zaduživanja

„Odobravanjem duga računa se na buduću produktivnost dužnika. On je danas nužan instrument ekonomskog razvoja. Da, postoje mnoge situacije u kojima možemo govoriti o problematično visokoj razini državne zaduženosti. No ideja da je smanjivanje državnog duga uvijek pozitivno, izuzetno je opasna i pogrešna. Pogrešna, jer izmješta instrument duga izvan političko-ekonomskog i geopolitičkog konteksta te ga tretira kao instrument o kojem se može govoriti na nivou univerzalne istine", istaknuo je Prug.

No povijest, ali često i sadašnjost ekonomskog razvoja baš najbogatijih zemalja, prema njegovu uvidu pokazuje da nivo duga koji se danas u ekonomskoj struci smatra previsokim nije nužno problematičan, naprotiv. Najrazvijenije države i njihove ekonomije, pa tako i životni standard stanovništva, ne bi rasli da nije bilo cikličkog jako visokog zaduživanja. „Ključna su pitanja kako se zaduživati", nastavlja Toni Prug, „te kojim instrumentima i koja ulaganja ili koje nužne tekuće izdatke njima financirati".

Izrazita regresivnost hrvatskog poreznog sustava

On povrh toga naglašava da je najopasnije to što se, konstantno zagovarajući smanjenje državnog duga, onemogućuje rasprava o razvojnoj i nerijetko solidarnoj funkciji državnog zaduživanja: „S takvim je naočalama nemoguće uvidjeti konstruktivnu ulogu najvažnijeg instrumenta državnog financiranja, poreza. Oni su također vrsta duga, jednogodišnjeg, cikličnog duga države prema stanovništvu. Dug se vraća proizvodnjom usluga i financiranjem društveno dogovorenih izdataka."

Bez poreznog zaduživanja tako ni ne bi bio moguć razvoj javnog zdravstva, školstva, skrbi, urbanizacije, sporta, kulture, kao ni transportne i energetske infrastrukture. Po sudu ovog riječkog sociologa, zagovarači kontinuiranog smanjivanja državnih dugova i poreza onemogućavaju da se o tim pozitivnim stranama duga uopće i razgovara. Možda i zato što bi postalo jasnije da hrvatski porezni sustav ustvari odlikuje izrazita regresivnost s visokim opterećenjima za najšire slojeve, a ekstremno niskima za kapital, dividende i visoke plaće.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu