Dubrovnik u borbi za demokraciju

Dubrovčani ovih dana stavljaju na kušnju demokratsku proceduru izražavanja narodne volje o pitanjima koja su dosad praktički bila ekskluzivno rezervirana za političare. U najjužnijem hrvatskom županijskom središtu, naime, prikupljaju se potpisi za raspisivanje referenduma o golemom projektu golf-parka na brdu Srđ, koji se mnogima iz više razloga čini krajnje neprihvatljiv.

Problem s golfom tik iznad Dubrovnika je prije svega u evidentnom i mnogostrukom pogodovanju investitoru. I to radi prikrivenog biznisa nekretninama iza paravana golferskog sporta i turističkog sadržaja. Drugim riječima, biranim se pojedincima tamo nastojalo omogućiti i što se tiče urbanističkih aspekata, i što se tiče ekologije, zakonski sumnjivo poslovanje nekretninama uz definitivno najunosniju lokaciju u Hrvatskoj.

Iz pasivnog u aktivni odnos

A radi se pritom o stotinama vila, apartmana i drugih stambenih jedinica, te ulaganju koje bi i prije zabijanja prve lopate premašilo milijardu eura. Projekt je došao u opreku sa zakonom ponajprije kad je 2006. godine obim površine na kojoj je predviđena gradnja, jednim neutemeljenim rješenjem porastao sa 100 na 310 hektara. Građani podno Srđa pratili su te događaje sa skepsom i zebnjom, naročito zna li se da je posrijedi jedini preostali slobodni prostor za širenje i razvoj njihova grada.

Pasivnom neslaganju širega građanstva, izražavanom tek u anketnim istraživanjima, međutim, došao je kraj s aktualnom peticijom. Dubrovčani su očito shvatili kako imaju priliku sami aktivno odlučiti ponešto o svojoj budućnosti. U prva četiri dana, od propisanih 15 tisuća, skupljeno je tako više od šest tisuća potpisa za referendum. To pak čini tri četvrtine od nužnog minimuma - 20 postotaka ukupnog biračkog tijela u tome gradu.

Presedan direktne demokracije

Sad već gotovo da nema sumnje u to da će se vlasti sredinom mjeseca suočiti sa zakonski obvezujućom, uspješno provedenom peticijom za raspisivanje referenduma o prihvatljivosti golfa na Srđu. Time se, naravno, ne može automatski predvidjeti ishod samog referenduma, a naročito ne odgovor na pitanje hoće li mu uopće pristupiti većinski dio biračkog tijela, što je neophodan uvjet za njegovu valjanost.

Ali, ovom se prigodom svakako otvara jedna dodatna značajna tema, mimo priče o golfu na Srđu. Ovo bi, kako se sada čini, moglo biti prvi put, da su se građani u Hrvatskoj samostalno izborili za pokretanje zakonski predviđenoga instrumenta odlučivanja na razini direktne demokracije. Zbilo se to već jednom prije tri godine, doduše, u vezi sa Zakonom o radu, no tada je konačno referendumsko izjašnjavanje bilo opstruirano po samim inicijatorima peticije, sindikalnim središnjicama.

Ljubomorna vlast

"Imajući u vidu današnju razinu apatije među hrvatskim građanima, koji sve više smatraju da vlasti njihovo mišljenje uopće ne uzimaju u obzir, možemo reći da je ovo izuzetno veliki događaj", rekla nam je tim povodom Nives Miošić iz udruge Građani organizirano nadgledaju glasanje (GONG). Ona ističe da je ujedno posrijedi količina glasova s kojom su i najveće hrvatske stranke na prošlim izborima dobivale 10 do 11 mjesta u gradskom vijeću.

Miošić pritom smatra da će dubrovačka peticija, a zatim vjerojatno i referendum, imati široke implikacije na stanje demokracije u Hrvatskoj, kao i na sam njezin doživljaj među građanima. No problem i dalje ostaje odnos vlasti prema svemu tome. A vlasti kao da se ponašaju ljubomorno, uporno ne olakšavajući dostupnost referendumu i drugim instrumentima direktne i participativne demokracije.

U poredbi s mnogim drugim europskim zemljama, Hrvatska ima drastično visoke zahtjeve u tom pogledu, tražeći previše potpisa za raspisivanje referenduma, u premalo vremena. S druge strane, nakon prikupljanja potpisa vlastima – gradskim i državnim - teoretski ostaju na raspolaganju mjeseci i mjeseci da referendum konačno i organiziraju. "Pritom se morate dovijati kako da protumačite neke propise o peticiji", kaže Nives Miošić, "jer su veoma nedorečeni".

Građani izglađuju sukob interesa

Zorislav Antun Petrović iz organizacije Transparency International Hrvatska (TIH) također drži kako je od neizmjerne važnosti to što će Dubrovčani imati priliku sami odlučivati o najvećem pojedinačnom projektu u povijesti grada. A do toga su došli kroz vlastito zanimanje oko ukupne problematike, što je izuzetno korisno u demokratskom smislu. "Što će oni na koncu odlučiti, manje je bitno", rekao je Petrović za DW.

Ovaj član Upravnog odbora TIH-a mišljenja je da se u Hrvatskoj puno puta pokazalo kako političke elite i tijela javne vlasti na lokalnoj razini, ne rade najbolje posao medijatora između javnog interesa i privatnih investitora. Krize oko sukobljenih interpretacija u tim situacijama, kao i druge problematične odnose, veća uključenost građana u proces odlučivanja može samo popraviti i razriješiti, smatra Zorislav Antun Petrović.