Drugačije poučavanje o nacističkom razdoblju

Šarene kutije bude znatiželju. Tko želi znati što se tamo nalazi, mora pogledati unutra. U jednoj od žutih drvenih kutija nalaze se, na primjer, boksačke rukavice. No, kakve one zapravo imaju veze sa židovstvom? Upravo to bi trebali saznati učenice i učenici koji će u svojim školama posjetiti putujuću izložbu “Židovski muzej na turneji“. Pomoću iPada su saznali da su izvjesne rukavice pripadale boksaču Manfredu Joachimu, jednom od židova koji se u više navrata opetovano opirao pravilima nacista, ali je uspio preživijeti Holokaust.

I u drugim kutijama skriveni su predmeti i informacije o židovskom načinu života. Radi se o vjerskim ritualima, prehrambenim navikama ili o pitanju "Što zapravo znači biti Nijemac"?

„Želimo pokazati da se ne radi samo o nacizmu i Holokaustu, vec o tome kako židovstvo danas živi u Njemačkoj“, kaže Cornelia Liese. Ona pripada 12-članom timu koji prati putujući muzej i zajedno s učiteljima i učenicima organizira izložbene radionice.

I hrabrost je danas važna

Već sedam godina tu je židovski muzej „na turneji“. Ove je godine on dio većeg projekta koji se naziva „Povijest u pokretu“. Na 80. godišnjicu Hitlerova preuzimanja vlasti, osam berlinskih institucija koje rade na antirasizmu našlo se zajedno kako bi smislili što bolju ponudu za učenike. Učenici uz njihovu pomoć mogu učiti o temama o nacističkom vremenu, ali i o razumijevanju demokracije i tolerancije.

S njima je i berlinska organizacija „Pokaži lice! Za kozmopolitsku Njemačku”. Ta oganizacija kordinira projekt “Povijest u pokretu” i nudi vođenje kroz izložbu na više jezika, između ostalog, i na hebrejskom. Za ta se vođenja posebno odlučuju školske grupe iz inozemstva. “Povezujemo pojmove kao progon židova pod nacističkom vlašću i pitanje o tome što je zapravo zajedništvo i poštovanje danas”, objašnjava Verena Deventer, suradnica na projektu izložbe “7 puta mladi: Tvoj prostor za rad na zajedništvu i poštovanju”. Vlastita izložba organizacije “Pokaži lice” nije izložba u tradicionalnom smislu, već je interaktivno učenje.

Kritički promatrati vlastito ponašanje

Kod kombiniranih obrazovnih ponuda mreže “Povijest u pokretu” postoje tri dnevna programa u kojima se posjećuju različita mjesta, ovisno o glavnoj temi. To ne moraju biti samo izložbe, muzeji ili spomenici, kaze Verena Deventer. “ Kada nam neki učitelj kaže daj je kod njih aktualna tema mobbing, onda će se raspravaljti o toj temi. Tada idemo, na primjer, u šetnju kroz autentične četvrti u Berlinu, gdje se može doći u dodir s vrlo različitim kulturama. „ Tako se učenici mogu oslobađati uobičajenih predrasuda.

I u židovskom muzeju „na turneji“ današnja iskustva i otkrića mladih ljudi igraju veliku ulogu. U jednoj od šarenih kutija mogu se pogledati filmovi u kojima židovska mladež govori o svojim strahovima. „Jedna židovska djevojčica iz Dresdena ispričala je kako izbjegava jedan dio grada zbog toga što ta se četvrt smatra uporištem ekstremnih desničara“, objašnjava Cornelia Liese, „ali otkada se angažirala protiv rasizma, postala je hrabrija“. Takve priče bi trebale potaknuti učenike na raspravu, ali i na preispitivanje vlastitog ponašanja.

Učenje iz iskustva

Pristup učenicima s pitanjima diskriminacije i isključivanja iz društvenog života važan je svim akterima mreže „Povijest u pokretu“. Zbivanja za vrijeme nacizma ne smiju biti, kao što je to sada često slučaj u školama, isključena iz života današnjih mladih ljudi. Poznavanje povijesnih događaja trebalo bi pomoći u podizanju svijesti mladih u aktivnoj borbi protiv rasizma.

„Pokazali smo kakve mogućnosti moralne hrabrosti postoje u diktaturi te kako se danas hrabro može uključiti u društvo“, naglašava Verena Deventer. Baš kako je boksač Manfred Joachim napravio u svom životu. Kao mladić, skinuo je židovsku zvijezdu s jakne. Kao umirovljenik je od 2001., pa do svoje smrti 2009. radio kao svjedok u židovskom muzeju u Berlinu i pričao mladim ljudima o svojim iskustvima.