Donaldu Trumpu za petama

Dopisnik koji prati američkog predsjednika mora poštovati sljedeći princip: spavati i jesti kad god je to moguće. Jer, kako mi je objasnio jedan kolega koji je izvještavao o Baracku Obami, "nikad ne znaš kad ćeš opet imati priliku za to". Ja sam odlučila poslušati taj savjet. Ali vrlo brzo nam je svima postalo jasno da Donald Trump sa svojom prvom inozemnom turnejom želi još malo jače stisnuti gas. Rijad, Jeruzalem, Betlehem, Rim, Bruxelles i na koncu Taormina - za Trumpa je to putovanje daleko od problema kod kuće. Vidimo jednog predsjednika koji izgleda kao da ga netko goni i koji realizira vrlo ambiciozni plan putovanja iako zapravo uopće rado ne putuje. Koji, kako se čini, čezne za divljenjem, simpatijama i lijepim slikama. A usred cijele te priče se nalaze njegovi ljudi za odnose s javnošću koji u pravilu ništa ne znaju i mi koji trčimo za njim.

Govor u Rijadu

Po dolasku u Rijad, nakon 16-satnog leta, Bijela kuća nam daje malo vremena za odmor i san. Tko želi nazočiti susretu predsjednika i kralja Salmana te službenom pozdravljanju, mora biti spreman za pokret već u šest ujutro. Slijedi dugo čekanje u zračnoj luci i pompozna ceremonija - sasvim po ukusu Donalda Trumpa. Nama bi, međutim, bio puno draži kratki briefing o temema i sadržajima na turneji.

Umjesto toga, dobivamo e-mailom kratke odlomke iz predsjednikovog govora u Rijadu. Žestokog govora, u kojemu se navode principi nove američke vanjske politike koja se temelji na geslu "America first" i u kojem se, nakon predsjednikovih islamofobnih izjava u prošlosti, izjava koje su obišle svijet, koristi pomirljiviji ton. Predsjednik, međutim, tijekom svog govora na nekim mjestim odstupa od napisanog teksta, "nenamjerno", kako nam kasnije kažu.

On uvijek iznova govori o islamističkom i neislamističkom terorizmu. Što je mala, ali važna razlika. Kada se o tome raspišu svi mediji - Deutsche Welle, Washington Post i drugi - slutim da to neće ostati bez posljedica. Prije idućeg važnog govora - ovoga puta u Jeruzalemu - nećemo ranije dobiti odlomke iz govora.

Manjak informacija

Stalno bombardiramo glasnogovornike američkog predsjednika pitanjima, tražimo više informacija. Ali govornica s američkom zastavom koja biva montirana na većini postaja predsjednikove turneje uglavnom je prazna. Gotovo da nam je Trumpovog tima za odnose s javnošću pomalo žao kad vidimo kako ponekad bježi pred nama. Naravno da ima tu i tamo i press-konferencija kao, na primjer, ona s ministrom vanjskih poslova SAD-a Rexom Tillersonom. Ili brifinga s glasnogovornikom Seanom Spicerom, ponekad i prilika za razgovor s Trumpovim vanjsko- i sigurnosnopolitičkim savjetnicima. Ali za pitanja, ako uopće, ima jako malo vremena. A i ono što se kaže, često se pokazuje netočnim. Predsjednik nam, pak, nikada niti ne stoji na raspolaganju za pitanja.

Nepredvidivi predsjednik

Naše američke kolege, mnogi od njih već veterani u izvještavanju iz Washingtona, kažu: Trump je nepredvidiv. Kratko uoči njegovog posjeta Bruxellesu New York Times izvještava - pozivajući se na jednog visoko-pozicioniranog savjetnika Bijele kuće - da će se predsjednik na svečanoj ceremoniji u sjedištu NATO-a decidirano izjasniti za američku podršku Sjevernoatlantskom savezu. To se, međutim, neće dogoditi. Umjesto toga, Trump govori o tome koliko ovaj savez košta američkog poreznog platišu.

NATO-partneri prevrću očima. A autor članka u New York Timesu koji sjedi pored mene postaje sve bljeđi u licu. Radi li se o svjesnoj varci ili spontanoj promjeni mišljenja? "Dobro je da si u tvom članku napisao da predsjednik nerijetko mijenja svoje mišljenje kao i tekstove svojih govora", tješim ga. "Bogu hvala da sam to napisao", kaže on s olakšanjem.

Potraga za odgovorima

Kratko nakon toga smo opet na aerodromu. Bez sigurnosne kontrole i bez provjere putovnica. Autobus vozi direktno od sjedišta NATO-a do zrakoplova. Dok dio novinara leti s avionom američkog predsjednika Air Force One, dio leti s čarter-zrakoplovom.

Novinari se stalno žale da nemaju dovojno pristupa predsjedniku, ali ipak svi žele putovati s njim. Jer ovakva putovanja su jedinstvena prilika da se stekne malo bolji uvid u rad Trumpove administracije.

A onda ima i trenutaka kada se iscrpljeni svalite u sjedište Economy klase u zrakoplovu za novinare i odjednom čujete ugodan glas stjuardese. "Izgledate kao da vam treba dodatna porcija energije", kaže ona i pred vama drži tacnu punu slatkiša. Dok kolega u sjedalu ispred vas mrmlja sebi u bradu: "Barem bi na kraju putovanja morao održati pressicu."