Dokumenti STASI-ja – nema podvlačenja crte

Brojka je impresivna, zapravo gigantska: 7.353.885 zahtjeva za uvid u akte Ministarstva sigurnosti DDR-a predano je od 1991. godine. Skoro polovicu (46 posto) predali su ljudi, koji su htjeli znati što je tajna policija DDR-a (u narodu poznata kao STASI) znala o njima osobno: o njihovom privatnom životu, političkim stavovima i planovima bijega. Sve to i mnogo više stoji u aktima Stasijevih doušnika, koji su za 40 godina napravili toliku datoteku da je to teško pojmiti - datoteku registratora dugu 111 kilometara.

Borci za građanska prava DDR-a su spriječili da Stasijeva ostavština bude uništena tijekom mirne revolucije 1989/90. Zahvaljujući njihovoj neumornoj angažiranosti, usprkos suzdržanosti zapada, otvoreni su dokumenti. Za to je u ponovo ujedinjenoj Njemačkoj otvorena posebna ustanova prozaičnog naziva: Povjerenik za dokumentaciju službe sigurnosti nekadašnje Demokratske Republike Njemačke. U kolokvijalnom govoru poznata je kao Ustanova za dokumentaciju STASI-ja.

Fenomen godišnjica

Šef Ustanove Roland Jahn predstavio je u Berlinu svoju posljednju bilancu. S 15. i time konačnim „izvještajem o aktivnostima“, kako se to kaže službenim njemačkim jezikom, istovremeno je završila jedna era. Jer, Ustanova za dokumentaciju STASI-ja će prestati raditi početkom ljeta, a dokumentacija će, 31 godinu nakon što je spašena, završiti u Saveznom arhivu. Odluku je, nakon dugogodišnje diskusije, usvojio Bundestag u studenom prošle godine. Zbog toga se pomalo osjećalo oproštajno raspoloženje kada je treći i posljednji savezni povjerenik predstavio brojke, osvrćući se unazad, ali i gledajući naprijed.

2020. podneseno je 23.686 zahtjeva za uvid u akte, što je znatna razlika u usporedbi s 2019. kad je podneseno 35.554 zahtjeva. Možda je za tako veliki broj zahtjeva 2019. zaslužna godišnjica - 30. godišnjica pada Berlinskog zida. Isti fenomen dogodio se na 25. godišnjicu. Zbog posebno opsežnog medijskog osvrtanja na ove povijesne događaje kod mnogih je stvorio potrebu da se intenzivno pozabave i vlastitom prošlošću.

Pri tom za mnoge ljude iz DDR-a STASI igra često bolnu ulogu. „Nekima je potrebno duže vrijeme da se suoče s vlastitom prošlošću“, kaže Roland Jahn. 20 posto podnositelja zahtjeva su u međuvremenu rođaci preminulih, koji žele pozabaviti se životima svojih roditelja ili baka i djedova u podijeljenoj Njemačkoj.

Zahtjevi za uvid u akte dolaze iz cijelog svijeta

Da STASI nije samo tema DDR-a može se vidjeti jednostavno iz brojki. 400.000 zahtjeva za uvid u akte došlo je iz zapadno-njemačkih saveznih pokrajina, što je više od 12 posto. Globalno zanimanje za akte STASI-ja ogleda se u tom što je iz inozemstva stiglo 21.000 zahtjeva i to iz 100 zemalja. Ustanova za dokumentaciju STASI-ja nema spoznaje tko stoji iza ovih zahtijeva. Najvjerojatnije se radi o ljudima koji imaju DDR-prošlost. Mnogi od njih su otišli na zapad Njemačke ili emigrirali.

Poglavlje Ustanove za dokumentaciju STASI-ja je uspješna priča koja je izazvala divljenje širom svijeta. To je poslužilo kao primjer mnogim zemljama na istoku Europe, u Latinskoj Americi i na Bliskom istoku za odnos prema vlastitim diktaturama iz prošlosti. Jer, zahvaljujući otvorenim dokumentima, počinitelji zlodjela su mogli biti otkriveni i pravno procesuirani. Žrtve su u najboljem slučaju pronalazile dokaze, kako su im iz političkih razloga bili zapriječeni putovi u karijeri. Dakle od slučaja do slučaja moguće su reparacije – barem financijske.

Provjere su i dalje moguće

To se neće promijeniti ni nakon što ova jedinstvena institucija bude ugrađena u Savezni arhiv. Izgubit će doduše svoju samostalnost, ali dokumenti će i dalje ostati dostupni: za mnoge žrtve torture DDR-a, ali i za znanstvenike i novinare. Također i provjera osoblja iz javnog sektora zbog moguće povezanosti sa Stasijem u prošlosti bit će omogućena do 2030. Bundestag je odgovarajući zakon izmijenio još 2019.

Međutim, danas se rijetko događaju spektakularna otkrića o umiješanosti u poslove STASI-ja. To je naravno u prvom desetljeću nakon promjena bilo puno drugačije, kada je povjerenik bio Joachim Gauck. Kasnijeg predsjednika Njemačke (2012-2017) je na razmeđu tisućljeća na toj funkciji zamijenila Marianne Birthler, koja je također bila aktivna u oporbi istočne Njemačke. Isto kao i aktualni povjerenik Roland Jahn, kojem je režim DDR-a 1983. protiv njegove volje oduzeo državljanstvo i protjerao ga na zapad.

Priključivanje Ustanove za dokumentaciju STASI-ja Saveznom arhivu kritičari vide kao grešku. „Faktički će istraživanje STASI-ja biti završeno“, rekao je nekadašnji glasnogovornik ove kuće, povjesničar Christian Booss na upit DW-a. Suprotne tvrdnje su zapravo „zamjena teza", kaže on. Ogromnim propustom smatra to što je kompjutorska rekonstrukcija pokidanih dokumenata STASI-ja „faktički mrtva“.

Roland Jahn smatra da su neosnovana strahovanja da će se s krajem postojanja Ustanove za dokumentaciju STASI-ja podvući konačna crta. „Dokumentacija STASI-ja će ostati vidljiva i nakon integracije u Savezni arhiv.“

Ubuduće bi umjesto povjerenika za akte STASI-ja trebala biti uspostavljena funkcija povjerenika za žrtve SED-diktature (diktatura Jedinstvene socijalističke stranke DDR). Jahnov mandat istječe 17. lipnja. To je pažljivo odabran datum: na taj dan je 1953. izbio narodni ustanak u DDR, koji je ugušen uz pomoć sovjetskih vojnika. Druga revolucija u podijeljenoj Njemačkoj 1989/90. je bila uspješna. Ona je označila kraj komunističke diktature i okrunjena je ponovnim ujedinjenjem dviju njemačkih država.