Doživotni zatvor za mučenja i ubojstva po nalogu države

„Onaj tko je iskusio mučenje, teško se može dobro osjećati u svijetu." Ovo su riječi Jeana Amerya koji je preživio Holokaust. Ovim riječima je njemački savezni državni odvjetnik započeo svoj pledoaje u prvom sudskom postupku na svijetu protiv pripadnika sirijskog sustava mučenja. Državno odvjetništvo optužilo je bivšeg visokog časnika tajne službe Anvara R. za više od 30 ubojstava, 4.000 slučajeva mučenja i lišavanja slobode, kao i za najmanje tri slučaja seksualnog zlostavljanja.

Državno odvjetništvo je tražilo i dobilo doživotnu kaznu zatvora za optuženika. Ova presuda još nije pravomoćna.

Ovo suđenje pred pokrajinskim sudom u Koblenzu trajalo je dvije godine. Postupak se bavio rasvjetljavanjem sirijskog ugnjetavačkog državnog sustava uopće, ali i individualnom odgovornošću nekadašnjeg visokog dužnosnika obavještajne službe Anvara R.

"Cezarove" fotografije, preživjele žrtve torture, stručnjaci...

Bio je to komplicirani sudski postupak. Pred sud je izvedeno više od 80 svjedokinja i svjedoka, među kojima i oni koji su preživjeli mučenje. Saslušani su i sudski vještaci. Predočeni su dokazi, pa i fotografije nekadašnjeg vojnog fotografa „Cezara". „Ove fotografije žrtava sustava mučenja nikada neću zaboraviti“, rekla je predsjednica sudskog vijeća Anne Kerber u veljači prošle godine. Sudski postupak u Koblenzu bavio se i nestankom najmanje 102.000 ljudi, kao i dokumentiranim mučenjima i ubojstvima preko 14.000 ljudi.

To je izvanredno postignuće, kazao je u intervjuu za DW Wolfgang Kaleck, berlinski odvjetnik specijaliziran za ljudska prava. On je osnivač Europskog centra za osnovna i ljudska prava (ECCHR) koji je na suđenju u Koblenzu zastupao preživjele žrtve sirijskog režima. Po njemu je u ovom sudskom postupku jedna od najvažnijih stvari to što se „ovo suđenje moglo održati u Njemačkoj“. „To znači da se državna tortura, koja je počinjena negdje drugdje, može procesuirati i u Njemačkoj.“

Ovo je omogućeno načelima međunarodnog prava, tako da zločine protiv čovječnosti može procesuirati i njemačko pravosuđe, iako ni počinitelji niti žrtve nisu Nijemci.

Događaji u zatvoru Al Khatib

U Koblenzu se konkretno radilo o događanjima u zatvoru Al Khatib u Damasku između travnja 2011. i rujna 2012. Pravnik Anvar R. je, nakon višedesetljetne karijere u obavještajnoj službi, tamo bio šef istražnog odjela. Imao je svoj ured, službeni automobil i oko 30 podređenih.

Zatvor je pripadao odjelu 251 tajne službe koji je zadužen za sigurnost u Damasku i okolini. Al Khatib se najkasnije s početkom sirijske revolucije 2011. pretvorio u mjesto nečuvene surovosti. Stalno su se čuli krici mučenih, koji su bili smješteni u užasnim uvjetima bez ikakvog saznanja o tome hoće li se ikada živi izvući iz tog pakla.

S prosvjedima se promijenio i način postupanja tajne službe. Mučenja više nisu obavljana samo radi iznuđivanja informacija, nego su postala i sredstvo zastrašivanja i osvete – kako bi se psihički uništili protivnici režima.

Već samo zatočeništvo u takvim uvjetima predstavlja trajno mučenje, rekla je u veljači sutkinja Kerber. Nitko ne poriče mnoge mrtve i žrtve torture u Al Khatibu, čak ni optuženi visoki dužnosnik tajne službe. Ali on je odbacio svaki oblik vlastite krivice. Prošlog četvrtka je izjavio da nikada nikog nije osobno mučio niti je za to izdao naredbu.

A teško je bilo dokazati suprotno. Odvjetnik za ljudska prava Fritz Streiff je za DW izjavio: „Što ste više pozicionirani u hijerarhiji to je manja mogućnosti za direktno počinjena kaznena djela." Zbog toga je državni odvjetnik u svom pledoajeu naglasio: „Doprinos Anvara R. počinjenim zločinima proizlazi iz njegove pozicije unutar hijerarhije u Odjelu 251."

Sljedbenik protiv volje?

Odvjetnici optuženika u svom su pledoajeu zatražili oslobađajuću presudu. Oni su Anvara R. predstavili kao „sljedbenika protiv volje". Istakli su da se on od početka prosvjeda u Siriji distancirao od režima i pomagao zatvorenicima, kako se precizira - „onoliko koliko je bilo u njegovoj vrlo ograničenoj moći“. Njegovi pretpostavljeni su izgubili povjerenje u njega i razriješili ga dužnosti u lipnju 2011. Od tada je bio samo šef odjela za istrage, dok nije u rujnu 2012. prebačen u drugi odjel.

Krajem 2012. Anvar R. zajedno sa svojom obitelji bježi je u Jordan. Pridružuje se oporbi koja je slavila dolazak visoko pozicioniranog časnika. 2014. je čak bio član delegacije sirijske oporbe tokom razgovora o budućnosti Sirije u Ženevi.

Šef ECCHR Kaleck tu vidi jednu vrstu proturječnosti, da na optuženičkoj klupi u prvom sudskom postupku protiv sirijskog režima torture sjedi netko tko se od njega distancirao. On također napominje da se s druge strane „ne mogu zanemariti počinjeni zločini samo zbog toga što je prebjegao na stranu oporbe".

Od svjedoka do optuženog

Ono što je pak možda posebno gorko za Anvara R. jest činjenica da je istraga protiv njega pokrenuta tek kada se u kolovozu 2017. kao svjedok stavio na raspolaganje jednom službeniku Pokrajinske kriminalističke službe u Stuttgartu. On je prikupljao dokaze protiv jednog drugog Sirijca zbog zločina protiv čovječnosti.

R. je tokom ispitivanja iskreno govorio o vlastitoj ulozi u obavještajnom aparatu. Također i o mučenjima i smrti u odjelu 251. Ove informacije su proslijeđene specijalnom odjelu kriminalističke službe War Crime Unit, zaduženom za istraživanje ratnih zločina. I tako je otpočela i istraga protiv Anvara R., koji je uhićen 2019. godine.

Pokazalo se razumljivim to što je policajac iz Stuttgarta uključio War Crime Unit. On je kao svjedok u Koblenzu izjavio da je Anvar R., kada je podrobnije ispitivan o mučenjima, izjavio: „Kod toliko saslušavanja tokom jednog dana ne možete uvijek biti ljubazni. Kada se radi o pripadnicima naoružanih grupa morate ponekad biti strogi."

Na kraju: prije svega umoran

Anvar R. je na kraju suđenja djelovao ostarjelo i umorno, izjavila je za DW sirijska promatračica sudskog postupka Luna Vatfa za DW. Novinarka je i sama bila u zatvoru u Siriji. U Koblenzu je bila na svim sudskim raspravama. Inače, Anvar R. se za vrijeme suđenja nije promijenio, primjećuje Vatfa. „On i dalje ima isti izraz lica kao i na početku suđenja." Odnosno, kako kaže, na licu Anvara R. se ne vide emocije.

U svom završnom obraćanju je istakao da će prihvatiti presudu ma kakva ona bila. Vjeruje njemačkom zakonu i njemačkom pravosuđu.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu