Diskriminacija invalida u BiH

Prijevoz sanitetskim vozilom do klinike radi medicinskih pretraga Željani nije dostupan. Jedna pacijentica, iako potpuno slijepa, nema pravo na takvu uslugu. Međutim, kao supruga ratnog vojnog invalida, prevezena je na željenu lokaciju bez problema.

Ovakvi paradoksi u Bosni i Hercegovini događaju se svakodnevno se svaki dan. Usprkos brojnim apelima i dalje je prisutna sustavna diskriminacija osoba s invaliditetom po uzroku nastanka invalidnosti. Invalidnine i naknade za tuđu njegu i pomoć su nešto veće u Federaciji BiH. No obespravljenost je jednaka u cijeloj zemlji.

U BiH postoje tri kategorije osoba sa invaliditetom. To su ratni vojni invalidi, civilne žrtve rata i civilni invalidi čiji uzrok nastanka invaliditeta nije ratnog karaktera.

Razlika u naknadama u Federaciji BiH je 1:5

Iako su potrebe ovih građana često iste, prava i beneficije za tri kategorije invaliditeta drastično se razlikuju. Tako na primjer osoba koja je potpuno slijepa, a ratni je invalid, ima pravo na invalidninu, tuđu njegu i pomoć, dodatak za ortopedsko pomagalo, prednost pri zapošljavanju, stambenom zbrinjavanju, toplice i klimatsko liječenje, besplatni parking, pravo na olakšice pri uvozu automobila, prednost pri čekanju u redovima, dok potpuno slijepa osoba od rođenja od svega toga ima samo tuđu njegu i pomoć.

“To je do prije par godina bila tabu tema u našem društvu. O tome se nije pričalo, nitko nije ni tražio da se situacija promijeni. Konačno su se stvari pomakle s mrtve točke, pokreću se inicijative za promjene zakona”, objašnjava Elvira Bešlija, glavni tajnik Saveza paraplegičara i oboljelih od dječje paralize Federacije BiH.

Kolika je razlika u ostvarivanju prava, najlakše ilustriraju podaci o novčanim naknadama. Za najteži oblik invaliditeta u Federaciji BiH, osoba koja je uslijed povrede ili od rođenja nepokretna, dobiva od države 403 KM naknade, dok za isti stupanj oštećenja ratni vojni invalid ima oko 1.800 maraka. Bešlija navodi da je u Republici Srpskoj stanje još gore, jer su “civilni invalidi” do prošle godine primali svega 45 maraka naknade, a danas maksimalno 165 KM. “Ne tražimo da se oni izjednače s nama, već mi s njima”, dodaje Bešlija.

Kršenje osnovnih ljudskih prava

Bosna i Hercegovina ratificirala je UN Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom 2010. godine, čime se obvezala na osiguravanje jednakih prava svim osobama s invaliditetom bez obzira na uzrok i način nastanka invaliditeta.

Helsinški parlament građana - Banja Luka već dvije godine provodi projekt IN- Implementacija UN Konvencije o pravima osoba s invaliditetom u BiH.

“Zakoni nisu usklađeni s konvencijom, diskriminacija je očigledna. Taj problem se ne rješava jer je dosta škakljivo pitanje. Boračka populacija je u strahu da će njihova prava biti uskraćena, da će im invalidnine biti smanjene”, objašnjava Mladen Protić, koordinator ovog projekta.

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH nadležno je za praćenje ispunjenja ciljeva konvencije. Nakon što se prikupe podaci s terena, izvješće i preporuke javno se objavljuju, ali predložene mjere nisu obvezujuće. “Ministarsvo još uvijek ne prati u kojoj mjeri se preporuke izvršavaju i sprovode u djelo, to se može očekivati tek sljedeće godine”, kaže Saliha Đuderija, pomoćnica ministra za ljudska prava BiH.

Biljana Nedić nedavno je platila kaznu za parking. Iako je nepokretna, ona nema pravo na karticu kojom se može parkirati na obilježeno, namjensko parkirno mjesto za korisnike invalidskih kolica.

“Doslovno zbog naslova na mom nalazu nemam to pravo. Samo ratni vojni invalidi imaju rješenje o postotku invaliditeta koje se traži. A sadržaj nalaza je potpuno isti, kod mene također stoji da sam stopostotni invalid ali to ne vrijedi”, objašnjava Biljana.

Ona podsjeća na to da je parking mjesto za osobe s invaliditetom dosta šire od ostalih i da jedino tu sigurno može iznijeti kolica iz automobila. Ogorčena je što prema važećem zakonu zapravo zloupotrebljava naljepnicu koja stoji na njezinom automobilu.

“Ni posla, ni invalidnine”

“Ako nas već ne mogu izjednačiti i da nam daju invalidnine, zašto nam ne odobre beneficije na struju, vodu, kupnju određenih potrepština, i to bi nam olakšalo život,” pita se Željana Došlić iz Banja Luke. Ona je završila srednju školu za telefonisticu a radila je svega šest mjeseci. Posao bi joj mnogo značio ali je kaže, nemoguće doći do njega.

BiH i njezini entiteti ustavima jamče najvišu razinu međunarodno priznatih ljudskih prava i obavezali su se da će osigurati da svi građani ravnopravno i potpuno uživaju i ostvaruju sva ljudska prava, kao i pravo na rad, zapošljavanje i zaštitu od diskriminacije po bilo kojem temelju, a time i po temelju invalidnosti.

U suradnji s Helsinškim parlamentom građana Banja Luka, Antikulturno kazalište Alija Sirotanović, izvelo je prije nekoliko dana predstavu pod nazivom "Čija su veća..?" Cilj je bio da se na komičan način govori o diskriminaciji nad jednom kategorijom osoba s invaliditetom. Jedan od brojnih apsurda je i čekanje u redovima javnih ustanova, banaka i slično, gdje ratni vojni invalidi imaju prednost u odnosu na ostale kategorije, bez obzira što je tjelesno oštećenje utvrđeno i kod jednih i drugih.