Dijaspora se slabo zanima za izbore u BiH

Od gotovo dva milijuna građana koji žive izvan BiH i više od polovice njih s pravom glasa prijavu za izbore u BiH u listopadu ispunilo je svega 69.872 birača, koji će se naći na izvodu iz Središnjeg biračkog popisa. Ako se usporede ti podaci s izborima od prije četiri godine, taj broj je bio nešto iznad 77.000, od čega ih je tek 48.000 na kraju stvarno i glasalo. Četiri godine ranije, 2014., iz inozemstva je stiglo svega 30.000 glasačkih listića, što je mnogo manje, gotovo 13 puta u odnosu na prve izbore održane poslije rata 1996. godine.

Trend pada zanimanja dijaspore za glasanje u BiH može se objasniti samo na jedan način, smatra sociolog iz Sarajeva Esad Bajtal. Iz zemlje u kojoj je po nekima, kako kaže, više građana vani nego u njoj i u kojoj vladaju korupcija i kriminal, mnogi su otjerani i počeli su novi život.

Nisu spremni za prijevaru

„Zašto bi oni sada, za koje ovdje nema mjesta i odakle su otjerani, bili sastavni dio jedne prevarantske igre, koja se zove izbori u BiH i koja se uvijek završava namještenim rezultatom izbornog inženjeringa? Zašto bi se ti ljudi po logici stvari i vlastite pozicije, brinuli o pitanjima u BiH?“, pita se Bajtal, ističući da je potpuno logično da, kako ih zove „kriminalno- etničke bande, koje sebe nazivaju političkim strankama, obilaze dijasporu samo kada im to treba – pred izbore".

„Oni koji su ih otjerali, što je paradoks, odlaze tamo i oni ih ugošćuju, da bi ih uvjerili da za njih glasaju. Mali odziv za prijavu pokazuje da ljudi nisu spremni na tu vrstu prijevare“, zaključuje Bajtal.

Za prve izbore nakon rata 1996. godine registriralo se 458.000 građana koji su živjeli izvan BiH. Četiri godine kasnije, ta brojka je prepolovljena. Na lokalnim izborima 2012., prema podacima Središnjeg izbornog povjerenstva BiH, registriralo se samo 38.000 građana iz inozemstva.

Taj trend su posljednjih mjeseci, obilaskom dijaspore i njenim animiranjem, pokušali popraviti predstavnici političkih stranaka iz BiH. No, sudeći prema broju prijavljenih, to je doživjelo neuspjeh. Vehid Šehić, analitičar koalicije Pod lupom koja prati tok izbora u BiH, kaže da je iluzorno očekivati da će bilo tko, pogotovo 30 godina nakon rata, u zemlji u kojoj nema nikakvog napretka raditi bilo što u njenu korist.

Smjena generacija

„Političarima ne vjeruje veliki broj građana u BiH, a kamoli da im vjeruju građani koji žive u uređenim državama. I taj interes će još više slabiti, naročito kada dođe druga ili treća generacija“, kaže Šehić, navodeći da utjecaj dijaspore na rezultate izbora neće biti onakav kakav su očekivale stranke koje su lobirale posljednjih mjeseci.

Brojem prijavljenih građana iz inozemstva razočarani su i u Svjetskom savezu dijaspore BiH.

„Rezultat govori za sebe. Ako u dijaspori živi dva milijuna građana BiH, od kojih je milijun i pol s pravom glasa, i ako se registrira svega pet ili šest posto njih, naravno da nitko ne može biti zadovoljan“, kaže Namik Alimajstorović, član Glavnog odbora Svjetskog saveza dijaspore BiH.

Postoji još jedan aspekt ove priče, možda mnogo važniji, kažu naši sugovornici. To je svojevrsni paradoks različitog političkog pogleda dijaspore. U zemljama u kojima žive oni glasaju uglavnom za lijeve političke stranke, dok u BiH većinom biraju nacionalističke stranke.

„Razlog je što lijeve, liberalne, demokratske stranke imaju pozitivnu migrantsku politiku, dok su desničarske protiv bilo kakve migrantske politike. Međutim, možda su i oni sada shvatili da ne treba više tako glasati u BiH“, mišljenja je Šehić.

Komunikolog iz Banje Luke Mladen Bubonjić kaže da je ovo savršen primjer tzv. teorije nulte sume, gdje je dijaspora u svojoj zemlji boravka spremna na kompromis i toleranciju i međusobno uvažavanje stavova, dok u BiH to nije slučaj.

Svaka ptica svome jatu

„Ogromnu ulogu igra i narativ koji dominira u njihovim sredinama i koji je nerijetko nacionalistički, isključiv i koji, zahvaljujući tome, utječe da ne biraju ništa drugo nego te nacionalističke opcije“, smatra Bubonjić, ističući da je situacija slična i u ostalim zemljama regije, bez obzira na vjeru i naciju.

Odsustvo političke i demokratske tradicije, kao i obrazovanje, znatno utječu na ove procese u negativnom smjeru, smatra Esad Bajtal. Kritičko mišljenje, tvrdi, također je stepenica koju je teško dostići.

„On u Francuskoj nema potrebe razmišljati. On vidi s kim će mu biti bolje. Ako, recimo, nije Macron, pitanje je hoću li uopće tu ostati i tu se ponaša tako. A kada se odluči da ovdje glasa, onda nije spreman staviti činjenice na vagu, nego ide prema načelu ‚svaka ptica svome jatu'. Tada zaboravi na elementarni modus razmišljanja koji je upotrijebio u izbornoj utrci u Francuskoj, što je samo po sebi paradoks“, zaključuje Bajtal.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu