Dežurnim telefonom za spas šišmiša

„Dobar dan, dobili ste NABU službu informiranja o šišmišima“, kaže jedan simpatičan glas s druge strane telefonske žice. Njemački savez za zaštitu prirode (NABU) uveo je dežurni telefon krajem svibnja. Kome treba, može nazvati i navečer, vikendom i praznikom, jer tri osobe rade u smjenama. Odjek je velik, a suradnici imaju pune ruke posla, pogotovu sada. Jer, između lipnja i kolovoza se rađa mladunčad šišmiša. U to vrijeme građani često po prvi put primjećuju da imaju nepoznate stanare na tavanu. Oni ne prave štetu, a i rizik od infekcije bjesnilom je vrlo mali. To se također može saznati preko dežurnog telefona.

Neki ovdje traže savjet: recimo kad su mladunčad ispala iz skrovišta. „Ljudi su uglavnom pozitivno nastrojeni prema ovim malim sisavcima“, kaže Petra Gatz koja dežura na telefonu. „Neki su sumnjičavi, ali mi im na primjer kažemo da su to korisne životinje, koje samo u jednoj noći pojedu i do 4.000 komaraca.“ isto tako Gatz raspršuje staro vjerovanje da se šišmiši upliću u kosu.

Stari kao dinosaurusi

Većina nikada nije izbliza vidjela ova plašljiva, tiha, noćna bića. Čak i znanstvenici koriste specijalne uređaje za noćno promatranje kako bi o njima mogli više saznati. „Domaći“, europski, šišmiši su dužine oko osam centimetara i izgledaju vrlo različito, sve u ovisnosti o tomu koji plijen love.

Fosilni nalazi su pokazali da šišmiši postoje već 50 milijuna godina. Stari su kao dinosaurusi. Znanost otkriva uvijek nešto novo o ovoj prastaroj vrsti. Tako neke podvrste s grkljanom mogu emitirati ultrazvučne valove za izviđanje, dok neke za to koriste jezik, tako što ispuštaju kliktave zvuke ultrazvučnog opsega. Na osnovu jeke mogu znati što se nalazi ispred njih, čak i na udaljenosti do 300 metara, jer mozak zvučne signale pretvara u slike. Kod mnogih vrsta mužjaci i ženke spavaju odvojeno, ali noću zajedno love.

Najviši status zaštite

U Njemačkoj četiri od 24 vrste šimiša prijeti istrebljenje, a još osam je ugroženo u nešto manjoj mjeri. „Uzrok tome je posebno intenzivna poljoprivreda i upotreba pesticida u posljednjih nekoliko desetljeća“, kaže Petra Gatz.

Mnoga legla šišmiša ljudi nenamjerno unište, tako što renoviraju tavan ili zatvaraju rupe i pukotine na kući. „Šišmiši nisu u stanju izgraditi gnijezdo ili iskopati pećinu“, kaže Petra Gatz. Zbog toga se gnijezde u kućama – usprkos blizini ljudi. Pored toga, rado koriste rudnike, pećine i pukotine u stijenama pa se ta mjesta priznaju kao prirodni rezervat za ove životinje.

Nemoćni protiv vjetrenjača

Sve veći problem predstavljaju moderne vjetrenjače. Tu šišmišima ne pomaže što su zakonom strogo zaštićeni. Svake godine zbog vjetrenjača ugine više od 250.000 životinja. Pri tom šišmiši na stradaju od direktnih sudara s elisama.

Većina šišmiša umire od unutarnjeg krvarenja, od takozvane baro-traume. Šišmiši ne mogu prepoznati naglo mijenjanje tlaka zraka koje nastaje u blizini rotora, tako da se u jednom trenutku alveole u njihovim plućima rasprsnu, kao i obližnje krvne žile.

„Šišmiši su vrlo radoznali kada je u pitanju istraživanje novih vrsta hrane i staništa. Zato su preživjeli na Zemlji milijunima godina“, kaže Petra Gatz koja je velik dio svog života posvetila ovim malim sisavcima. Nadajmo se da će te životinje razviti strategiju i protiv vjetrenjača. Ili će to učiniti čovjek.