Dan njemačkog izleta i piknika
3. listopada 2014
Za gotovo dvije trećine Nijemaca je važno da i ova zemlja ima nacionalni praznik. Većina građana još može prihvatiti govor predsjednika na televiziji, ali za više od polovice građana je već i svečano zasjedanje parlamenta malo previše buke.
Time Nijemci daleko zaostaju za mnogim drugim zemljama gdje se nacionalni praznici slave uz svu moguću pompu i paradu. Dovoljno je pogledati u Francusku gdje se pad Bastille 14. srpnja redovito slavi uz vojni mimohod i vatromet. "U toj usporedbi, 3. listopada se u Njemačkoj obilježava bez ikakve patetike", objašnjava nam Tuya Roth iz muzeja njemačke povijesti u Bonnu. "To treba biti prilika za veselje i slavlje, ali ne treba poslužiti državi za vlastito veličanje. To je dan koji podsjeća na našu prošlost", kaže Tuya Roth.
Koji datum? 17. lipnja? 9. studenoga? 3. listopada!
A prošlost Njemačke je duga i šarolika. Teoretski, ova zemlja ima dobrih razloga slaviti 18. siječnja, dan kad je 1871. u Dvorani zrcala u Versaillesu i proglašeno ujedinjenje čitavog niza kraljevina i kneževina u jedinstvenu Njemačku - ali već tada je taj dan imao jednog važnog protivnika: cara Wilhelma I. Naime, baš na taj dan je njegov predak ravno 170 godina ranije okrunjen za prvoga kralja Prusije i Wilhelm nije želio da taj događaj padne u sjenu tog novog ujedinjenja.
Onda je došao rat i nestalo je cara. Tako je onda i u Wajmarskoj republici praznik postao 11. kolovoza, dan kad je tadašnji predsjednik Friedrich Ebert potpisao Ustav nove republike. To je pak trajalo samo do dolaska nacista gdje je teško uopće reći, što je bio njihov praznik - jer ih je bilo mnoštvo. Teoretski, oteli su i od komunista 1. svibnja koji su proglasili Nacionalnim danom njemačkog naroda, ali slavila se i obljetnica neuspjelog puča u Münchenu, Hitlerov rođendan i naravno, Dani stranke u Nürnbergu - a to je trajalo čitav tjedan.
No i nacistima brzo više nije bilo do slavlja, a podjelom Njemačke nakon rata su došla i dva nacionalna praznika: na istoku se slavio 7. listopada kad je 1949. osnovan DDR, a na zapadu se obilježavao 17. lipnja kad su se građani tog istog "radničkog raja" 1953. pobunili protiv komunističke diktature. Na koncu, Istočna Njemačka se urušila, ali dan kada je pao zid - 9. studenoga se pokazao kao neprikladan za praznik. Ovaj put nije bio problem nekakav kralj kojem su stavili krunu na glavu, nego nešto mnogo gore: baš na taj dan su nacisti proveli prvi opći progon židova 1938.
Dan za ljenčarenje
Tako je ispao 3. listopada za kojeg se osobito zalagao i Helmut Kohl, objašnjava nam doktorica Tuya Roth: "Helmut Kohl se osobito zalagao da praznik bude ovaj dan jer je stalno podsjećao kako je jedan dan u listopadu za lijepa vremena odlična prilika i građanima da ga iskoriste i za proslavu i za piknik i odlazak u prirodu." A kad povrh toga 3. pada oko kraja tjedna, onda su i Nijemci pravi majstori za rošade i nadoknade da od jednog slobodnog dana stvore još jedan mali godišnji odmor.
U muzeju njemačke povijesti su povodom ovog praznika priredili i posebnu izložbu pod naslovom "Proslava ili piknik? Njemački praznici" koju je i uredila doktorica Roth, ali i ona zna da za većinu Nijemaca tu uopće nema dvojbe: piknik, a ne proslava. Golema većina građana na taj dan niti ne pomišlja da aktivno sudjeluje u nekakvim proslavama, a njih 46% otvoreno priznaje kako na taj dan "nema u planu ništa osobito". Štoviše, njih 29% priznaje kako se na taj dan tek žele "dobro naspavati".
Ipak, kustosica dodaje kako je i kod praznika važno da potraju prije nego što se stvori nekakva tradicija. A ovaj njemački praznik je vrlo mlad - mnogi se još dobro sjećaju 1989. kad je doista i nestala istočna takozvana Njemačka Demokratska Republika. "Mislim da će zato i ovaj dan postati još popularniji jer se sve više profilira pa tako i raste sudjelovanje građana na tradiciji koju sami stvaraju", kaže Tuya Roth.