"Columbus" je konačno stigao na cilj

Stari europski istraživač Kristofor Kolumbo bi vjerojatno frknuo nosom kada bi vidio njegovog imenjaka: konačno, otkrivač Amerike je bio nezadovoljan i svojom "Santa Marijom". Niti njegov "Naõ", kako je zvao zapovjedničku karaku, nije baš odisao elegantim linijama. Ali "Columbus" je zapravo više nalik bačvi, sa svojih nešto manje od 7 metara i više nego trostruko kraća od "Santa Marije". Kolumbo je svom brodu zamjerao tromost ali ga je ipak, ako je vjetar bio dobar, uspjevao natjerati na 10 čvorova - oko 17 kilometara na sat. Već tu definitivno prestaje bilo kakva mogućnost usporedbe: bez obzira na svoj oblik, europski svemirski laboratorij, načičkan najsuvremenijom tehnologijom se kreće brzinom od preko 28 tisuća kilometara na sat. I upravo kada je njemački astronaut Hans Schlegel, zajedno sa svojim američkim kolegom Rex Walheimom jučer izlazio obaviti posljednje pripreme na europskom laboratoriju spojenom na Međunarodnu svemirsku stanicu (ISS), Alan Pointdexter - pilot space-shutlea "Atlantis" koji je i donio "Columbusa" u svemir, je javio: "Ako pogledam prema dole u ovom trenutku, mislim da upravo prelazimo područje Kölna."

San o "Columbusu" i duži nego o zapadnom putu u Indiju

Nešto sjevernije, u Bremenu je "Columbus" i rođen. San o tom projektu je doista trajao veoma dugo - možda isto tako dugo kao i san Kolumba da nađe zapadni put do Indije. Jer Europski svemirski laboratorij je planiran još povodom 500. obljetnice otkrića Amerike, 1992 godine. Ali stalno su nicali problemi: i sa njegovom tehničkom konstrukcijom, a kada se i to riješilo, onda se dogodila katastrofa 2003. sa američkim space-shutlom pa je bilo pitanje, kako uopće laboratorij odnijeti u svemir.

Na svu sreću, graditelji u Bremenu nisu samo sjedili i čekali nego su u ovaj, 12 i pol tona težak i gotovo milijardu i 400 milijuna vrijedan laboratorij ugradili sve što se može. Čarobna riječ je "modularna tehnika" - jer u deset godina, koliko bi "Columbus" trebao letjeti nad svima nama, tko zna koji će se radni modul isplatiti baciti van i sedmorici znanstvenika u laboratoriju donijeti nešto drugo. Najprije će se istraživati zračenje sunca, ali i ponašanje tekućina, tkiva pa i kukaca u uvjetima - kako se to stručno zove - "minimalne gravitacije".

Velik cilj: put na Mars

Pozadina te znanstvene zadaće je projekt kojeg teško može izvesti samo jedna, ma kako bogata nacija na planeti: put na planetu Mars. Već za nekoliko tjedana na ISS treba stići i japanski laboratorij. Zato su i američki piloti srdačno pozdravili europske kolege, a 56-godišnji Schlegel - drugi Nijemac uopće koji je šetao svemirom - je odgovorio: "Hvala za srdačne riječi i sjajno je biti dijelom međunarodnog tima i istraživati u svemiru."

Postoji i mali problem: "Columbus" će i nadzirati posebna zemaljska stanica, i njegovih sustava ali čak se i eksperimentima može upravljati sa zemlje. Ali ta centrala je smještena u mjestu kod kojeg nema tog stranca koji neće slomiti jezik izgovarajući ga: Oberpfaffenhofen. Interno će se zato ta zemaljska stanica zvati kao nedaleki "München" - kojeg i Japanci dobro poznaju. A i kada je riječ o astronautu Schlegelu, on je isprva imao malih zdravstvenih poteškoća u pripremi svemirske postaje. Treba se ipak sjetiti da je u uvjetima bestežinskog stanja i odvijanje jednog vijka zapravo ogroman logistički problem. Njemu sada ide dobro - čak je i misija produžena za jedan dan. A negdje kasno poslije podne, na svečanom puštanju u rad stanice, kada će preko velikog ekrana u Berlinu razgovarati i sa kancelarkom Merkel i ostalim uglednicima i znanstvenicima iz čitave Europe - ionako nije bilo predviđeno da se pojavi u odijelu sa kravatom.

I na kraju, ISS i "Columbus" se zapravo može vidjeti i golim okom, kao još jedna zvijezda na nebu. Otprilike baš kada će biti svečano pušten u promet, 14. veljače će nadlijetati i Zagreb: u 17:53 će biti negdje točno nad Sljemenom.