Cijena smrti na Balkanu

Priča počinje nedavno, negdje u potkozarskim selima, sasvim slučajno, kada je jedno selo odlučilo prekinuti s običajem „posljednjeg ručka“, dakle ispraćaja pokojnika, člana porodice uz iće i piće, vrlo često i kolače. S obzirom na tešku materijalnu situaciju i činjenicu da svaku obitelj taj dio njegove muke u tom trenutku, dovede u veliki materijalni trošak, dogovorili su se da prekinu s tim običajem. Prvi u selu kojem je umro član obitelji držao se dogovora, nije bilo ručka, ali nakon nekoliko dana krenulo negodovanje lokalnih „starih otaca“ kako to nije ipak dobro i kako bi to trebalo osuditi.

Pogađate, naredna sahrana bila je po svim ranijim „običajima“ a čovjek s početka priče „odužio“ se selu tako što je na godišnjicu smrti napravio veliku gozbu.

Oko 13 maraka po osobi, „bez čorbe i kolača"

Za nekog morbidno, za nekog ne, ali cijena sahrane uz oko 150 ljudi u Bosni i Hercegovini košta preko dvije tisuće maraka. Dakle ta cijena se odnosi samo na ručak a ona raste u ovisnosti želite li dodatno juhu ili eventualno kolače, što također nije rijetkost. Gotovo kao u pravim kontinentalnim svatovima. Ukoliko tome pribrojite i druge troškove, jasno je zbog čega veoma često ljudi posuđuju novac kako bi obavili sve ono „što se pripada".

 „Imao sam nedavno smrtni slučaj u obitelji. Kao grom iz vedra neba. Na početku nisam uopće razmišljao o tom aspektu, organizacije cijelog posla i koliko će sve stajati. Onda me lagano počela hvatati panika kako ću sve to podnijeti s obzirom na to da u tom trenutku nisam imao novca već sam morao posuditi. Na kraju je sve stajalo nekoliko tisuća maraka, bez spomenika koji će također stajati toliko, a da pri tom, što je najžalosnije nisam mogao razmišljati o onome što mi se dogodilo i što me snašlo", kaže Miodrag, inzistirajući da ga ne fotografiramo niti otkrivamo druge detalje, jer bi, kaže, moglo biti „pogrešno shvaćeno".

 

Preneseni običaji

Ti običaji datiraju iz nekih starih vremena, priča nam baka Ljuba Sadžak, iako nekada naravno nije bilo u potpunosti kao danas. „Nekada su sela imala dosta naroda. Kada neko umre, onda svi iz sela pomažu. Netko peče kukuruze, netko nosi varivo, neko ispeče nešto što ima....sira se donese, kajmaka. Nije se gledalo što je. Tako da se to obavi bez ikakvih problema. Jer ne treba čovjek u svojoj muci da razmišlja o tim stvarima u tom trenutku. Ovo je danas postalo bože sačuvaj. K`o svadba bože me oprosti. Ljudi su se izgubili, neće ovo na dobro, sinko“, priča baka Ljuba. Statistički gledano, u BiH više ljudi umre svake godine nego što se rodi, pa se radi o vrlo unosnom poslu. Neki će reći da je jedina sigurna stvar koja vas ne može mimoići, smrt. Neki to koriste pa se na tržištu može pronaći veliki broj preprodavača grobnih mjesta. Posebno u većim gradovima gdje su cijene veće, od 4 pa do 20 tisuća maraka, koliko košta “useljiva” grobnica, kako nam reče jedan preprodavač.

"Gužva” poskupljuje grobnice

"Nešto malo je ostalo, uglavnom je sve rasprodano. Ostale su možda još dvije-tri parcele a ostalo prodaju naši korisnici koji imaju dodatnu grobnicu. Uglavnom cijena grobnog mjesta, samo parcele, košta oko 6-7 tisuća maraka dok gotova grobnica, na koju je potrebno staviti samo ploču, košta preko 20 tisuća. Jedna žena prodaje takvu jednu veoma povoljno, za 15 tisuća. Useljiva praktično”, pričaju na gradskom groblju “Sveti Pantelija” u Banjaluci, naglašavajući da je najbolje da se sve obavlja preko njihovog ureda a ne preko posrednika kako bi sve bilo legalno.

U manjim gradskim sredinama i cijena je znatno niža pa tako recimo grobno mjesto u Prijedoru ili Kozarskoj Dubici možete zakupiti na deset godina po cijeni od 300-400 maraka. Na selu je stanje malo drugačije jer su groblja uglavnom prepuštena brizi mještana pa nema tih dodatnih troškova. Međutim i pored toga, ostaju visoke cijene organizacije sahrane pa, kako nam reče jedan od sugovornika, "bez deset tisuća danas ti ne vrijedi ni umirati”.