Budizam za male školarce
26. srpnja 2011Privatna Međunarodna mirovna škola (Internationale Friedensschule) u Kölnu nudi budizam kao nastavni predmet. Kako se budizam predaje? Na primjer ovako: učitelj Werner Heidenreich sa svojim učenicima meditira u ležećem položaju. Nije mu lako postići atmosferu koja je potrebna za to: mali učenici, svi između sedam i devet godina, do maloprije su neobuzdano trčali po školskom hodniku, a sada moraju mirno ležati na svojim strunjačama. I ne smiju, naravno, ni pisnuti. A po mogućnosti se niti ne micati. Trebali bi, zatvorenih očiju, osjetiti svoje tijelo i dah, dizanje i spuštanje trbuha, toplinu ruku, trnce u nogama, ukratko - meditirati. Je li to jednostavno ili nije, o tome postoje različita mišljenja.
Ne misliti ni o čemu
“Potrebna je samo koncentracija. Trebate sjesti ili leći i nakon toga ste mirni. Ne treba više misliti, jednostavno ste slobodni”, objašnjava učenica Franziska, dok učenik Adrian upućuje: “Najprije treba naučiti kako se koncentrirati. Možda ste na početku, kada uđete u prostoriju, malo uzbuđeni, pa se ne možete koncentrirati na meditaciju kako treba, jer razmišljate o mnogim stvarima. Potrebno je što manje razmišljati - i ako ste dobri, onda ne mislite ni o čemu”.
Ne misliti - očito se radi o novom načinu nastave. U nastavnom planu je budizam, za djecu koja to žele kao predmet koji se nudi u svim razredima međunarodne škole u Kölnu. Ova škola jedina u pokrajini Sjevernom Porajnju i Vestfaliji, osim katoličkog i protestantskog, nudi i islamski, židovski, hunduistički i budistički vjeronauk - sve po dva sata tjedno.
Kako djeci približiti budizam ?
Ali kako djeci prenijeti filozofiju budizma bez određenih nastavnih planova, bez primjera ranijih generacija i bez nastavnog materijala? Werner Heidenreich je voditelj budističkog Gradskog centra u Kölnu, on predaje ovaj predmet na školi već tri godine - za njega je to veliki eksperiment.
“Najprije se postavlja pitanje: što je cilj učenja. Što želim postići? Što bi učenik trebao naučiti i u kojem pravcu bi se trebao razvijati? Da budem iskren, tu sam i ja još uvijek u fazi traženja. Zapravo postoje dvije velike grupe ciljeva. Jedna je osobni razvoj, a drugo posredovanje znanja, razumijevanja. I ja se krećem između ta dva elementa", priča Heidenreich.
On svaki sat nastave počinje s tihom meditacijom na tijelu. Na to se, prema tradiciji iskonskog budizma, nastavlja "meditacija ljubavi i dobrote" u četiri stupnja, objašnjava Adrian: "Najprije dolazi ono što nam je najbliže, dakle mi sami. Najprije meditiramo za nas. Nakon toga za naše obitelji, pa za prijatelje, i na kraju za cijeli svijet!“
Budizam nije lak predmet
Premda im sjediti i mirno ležati često nije baš lako, djeca ipak, kažu oduševljeno, meditiraju vrlo rado. Za okruglim stolom se kasnije objašnjava što je budistički hram i po čemu se on razlikuje od kršćanske crkve. Četiri plemenite istine, tri elementa postojanja, plemenita osmerostruka staza – budistički nauk je sam po sebi vrlo sustavan, objašnjava Werner Heidenreich. On se može lako razraditi u nastavni sadržaj, ali se ne može lako objasniti djeci i povezati s njihovim praktičnim iskustvima.
Učitelj Heidenreich meditirajući pojašnjava: “Na primjer, skinuti cipele, pozorno pozdraviti mjesto, uopće meditirati. To su koraci koje kasnije treba povezati sa znanjem".
Autor: Oliver Cech (al)
Od. ur.: D. Dragojević