Brdo s pogledom na rat

Jedno brdašce na rubu Pojasa Gaze. S ovog mjesta se može dobro vidjeti gradić Beit Hanoun koji se nalazi na krajnjem sjeveroistoku uskog palestinskog područja uz obalu Sredozemnog mora. U daljini se naziru krovovi gradića Beit Lahia. Unatoč srpanjskoj vrućini i sparini na vrhu ovog brdašca vlada gužva. Kroz vlagu i prašinu se u daljini naziru tenkovi izraelske vojske koji na rubu Beit Hanouna ruše obiteljske kuće. Čuju se tupe detonacije topništva i naravno mnoge bespilotne letjelice koje istražuju svaki pedalj Pojasa Gaze.

Na licu mjesta

Na vrhu brdašca je i nekoliko novinarskih ekipa. Jedan novinar izraelske TV postaje i24 javlja na francuskom jeziku što se upravo dogodilo nekoliko kilometara od ovog položaja. Nekoliko naoružanih Palestinaca se kroz jedan tunel pokušalo probiti na izraelsko područje, najvjerojatnije s planom izvršenja terorističkih napada. No izraelski vojnici su ih presreli i likvidirali.

Čofi, jedan mladić iz grada Hadere nedaleko Tel Aviva je sve pratio iz neposredne blizine. „Čahure su letjele na sve strane. Čuo sam fijuk metaka i projektila i odmah sam se bacio na tlo“, priča uzbuđeno ovaj Izraelac, otac dvoje maloljetne djece. No on i nije vojnik. Večer prije se uputio na ovo brdašce kako bi promatrao djelovanje izraelske vojske iz neposredne blizine. Time želi, kako kaže, izraziti svoju solidarnost sa stanovnicima izraelskih gradova tik uz Pojas Gaze, koji se najviše nalaze na udaru ekstremističkih raketa. I u trenutku dok to govori zrakom odjekne dvostruka detonacija. “Hej, upravo ispaljuju dvije rakete tipa Grad”, govori uzbuđeno. I zaista iz sumaglicom obavijene Gaze prema nebu se kreću dvije rakete i ostavljaju iza sebe bijeli trag. Zatim u luku počinju padati prema obali. Kratko nakon toga izraelski gradovi Aškelon i Ašdod dojavljuju o pogotku dviju raketa.

“Oni nas ovdje ne žele”

Na brdašcu su i Meir i Šmuel, obojica iz upravo pogođenog Ašdoda. Zašto su upravo ovdje a ne u svom gradu? “Ja sam jednostavno htio iskazati svoju sreću činjenicom da sada mi pucamo po njima nakon što su oni osam godina pucali po nama. Veselim se što sad oni ginu, ne civili nego teroristi”, kaže Šmuel. I objašnjava kako u Europi građani ionako “sve shvaćaju pogrešno”. Naša vojska postupa moralno. Baca letke iz zraka prije nego napadne. Koja vojska na svijetu bi to činila?“. Šmuel je jedan od onih koji ne vjeruje da se ovaj sukob može riješiti mirnim putem. On i njegov prijatelj Meir su religiozni, nose kipu i mole za izraelske vojnike “da se zdravi vrate svojim kućama”. Meir, koji je nešto stariji se uključuje u raspravu: „Kada te netko želi ubiti, moraš ga preduhitriti. Drugačije ne ide. Palestinci nisu spremni u miru živjeti sa Židovima. Oni nas ne žele ovdje“.

„Svi smo mi Izraelci“

U međuvremenu je i najpopularnija izraelska TV postaja, Channel Two, postavila svoje kamere na vrhu brežuljka. Joav Even navlači svoju pancirnu košulju i započinje prijenos uživo. Posljednja dva tjedna, od početka ofenzive, je danonoćno u akciji. Zapravo je njegova glavna tema zdravstvo, no tijekom ratova je uvijek na prvoj liniji bojišnice. U Libanonskom ratu 2008. je bio i unovačen. Even je novinar ali sebe u prvom redu vidik kao domoljuba.“Mi smo na prvom mjestu Izraelci. I kada jedan Izraelac pogine, tada smo naravno svi žalosni. Svako od nas koji ovdje živi je svjestan da se radi o našoj egzistenciji“.