Božićni običaji - od Rimljana do Luthera
24. prosinca 2008U brojnim božićnim pjesmama govori se o Djetetu Isusu. „Iz daleka, iz šume dolazim, i moram vam reći, približava se Božić. Posvuda na vrhovima jela vidio sam zlatna svjetlašca, a odozgor s nebeskih vrata velikim je očima gledalo Dijete Isus.“
Darove dijelio Sveti Nikola
Što bi bio Božić bez Djeteta Isusa. Ali, tko misli da je on najstarija figura proslave Božića, vara se. Tek 1530. uveo ga je Martin Luther. Umjesto da darove djeci dijeli Sveti Nikola kod Luthera je to činilo Dijete Isus, pripovijeda bonski etnolog Alois Döring: „Dijete Isus pojavljivalo se u uličnim igrama, u pratnji anđela i drugih figura išao je od kuće do kuće i darivao djecu.“
Smatra se da je Martin Luther jako volio proslavu Božića. Dugo se smatralo da je on uveo božićni bor. Ali, to nije točno. Velikog reformatora se na raznim slikama, istina, često vidi s obitelji pod božićnim borom, ali te slike potječu iz 19. stoljeća i nisu autentične. Božićni bor potječe iz srednjovjekovnih igrokaza Raja zemaljskog. U njima je 24. prosinca postavljan bor kao „Drvo spoznaje“, pod kojim su sjedili Adam i Eva.
Okićeni borovi u rovovima
Iz crkava su okićeni borovi dospjeli i na tržnice i plemićke dvorce, a u 19. stoljeću i u kuće običnih ljudi. Ubrzo se slavljenje Božića nije moglo zamisliti bez božićnog bora. „Širenju božićnog bora bitno je pridonio rat, naime, 1870. na 1871. njemačko-francuski rat. Po nalogu vojnog vodstva u rovove su postavljani božićni borovi kao znak povezanosti s domovinom“, podsjeća Döring.
Božić je u Njemačkoj pomalo postao obiteljski blagdan. A shodno tomu razvijali su se i običaji u iščekivanju blagdana, u vremenu Adventa ili Došašća. „Adventski vijenac je uveo Heinrich von Wichern u Hamburgu u 19. stoljeću. Prvotno je vijenac imao 24 svijeće, što je kasnije smanjeno na 4 – za četiri adventske nedjelje. I to se proširilo u čitavom njemačkom govornom području bez obzira na vjersku pripadnost“, kaže Döring.
Darivanje rimski običaj
Danas se adventski vijenac postavlja u svakoj kući, kao i u gradskim vijećnicama, bolnicama, trgovinskim centrima. Često je uz njega božićni bor pod kojim su paketi s poklonima. Jer, bez darivanja Božić zacijelo ne bi bio tako lijep. Taj običaj je najstariji i nema veze s vjerom, napominje Döring. „Uz rimsku svečanost koja se slavila u to vrijeme, ili u povodu Nove godine, bilo je uobičajeno darivanje. Taj stari običaj darivanja, koji je poznat iz rimskih vremena, preuzet je.“
Ta tradicija će biti zadržana i u budućim stoljećima, kad možda više ne bude tipičnog obiteljskog blagdana s adventskim vijencem, Djetetom Isusom i božićnim borom, smatra etnolog Alois Döring.