Borba za pravedno zasluženu plaću

Najgori trenutak je za Wojciecha Szumlaka došao nakon četiri dana provedena u šumi. Promrzao i mokar do kože, gladan i umoran s kolegama je otišao do Caritasa kako bi se istuširao i dobio nešto za jelo. „U Poljskoj sam i sam bio aktivan u Caritasu i dijelio sam hranu. Nisam vjerovao da će mi se tako nešto dogoditi u Njemačkoj", govori on.

Odgovorna za ovu situaciju u koju su upali Wojcieh i njegovih dvanaest kolega je tvrtka Lohof Transport iz Eisenacha u saveznoj pokrajini Tirinška. Za ovu tvrtku su poljski radnici od početka travnja raznosili pakete. I nakon što im nije isplaćena plaća za travanj, sredinom svibnja su obustavili rad. Odmah nakon toga su izbačeni iz zajedničkog smještaja. Jedino što imaju u rukama kao pritisak su ključevi transportnih vozila.

Nakon toga su četiri dana boravili u šumi i pritom policiji koja je dolazila jer ih je poslodavac optužio za krađu automobila, objašnjavali što se dogodilo. Novac za hranu su im poslale obitelji iz Poljske. „Znali smo da ako odemo u Poljsku novac nikad nećemo vidjeti", kaže jedan od radnika za DW.

Poljski mediji su digli uzbunu

Situacija se promijenila tek kada su poljske dnevne novine Gazeta Wyborcza pisale o ovom slučaju. Vijest se munjevito proširila društvenim mrežama i stigla je i do logističkog koncerna GLS za koji je tvrtka Lohof Transporte raznosila pakete.

GLS je nakon toga vozače smjestio u hotel i nekoliko dana kasnije, krajem prošlog tjedna, je u upravi GLS-a postignut i sporazum između poljskih vozača i tvrtke Lohof. No: „Mi se ne mičemo dok novac ne sjedne na naše račune", kaže Wojciech.

Kako za DW kažu u GLS-u, tvrtka Lohof Transporte je u financijskim poteškoćama, predstavnici ove tvrtke nisu htjeli razgovarati s novinarima. GLS je sada jednim predujmom osigurao financijsku likvidnost svog kooperanta, ali je istodobno najavio da će prekinuti suradnju s Lohof Transportima.

Pritom je vlasnik tvrtke Lohof poljskim vozačima u više navrata obećavao novac i tako ih uvjeravao da i dalje dolaze na posao. No novca nije bilo. Poljski vozači sumnjaju da je Lohof od samog početka planirao ne isplatiti plaće te da se nadao da će poljski radnici popustiti i vratiti se u Poljsku. „No mi smo odlučili da ne odustajemo", rekao je Wojciech Szumlak u razgovoru za DW.

Radni dan i do 15 sati

Kada su prekinuli s radom, Lohof je tri puta policiji prijavljivao krađu automobila. Svaki put su poljski radnici policiji na engleskom objašnjavali u kakvoj situaciji se nalaze. Vlasnik transportnog poduzeća je navodno pred policijom čak i priznao da Poljaci nisu socijalno osigurani, što je također kršenje zakona.

„Radili smo i do 15 sati dnevno. Do posla smo vozili i po 100 km. Nakon toga smo se samo srušili u krevet", priča jedan od radnika. U travnju su ostvarili po 340 radnih sati, gotovo dvostruko više od normalnog radnog vremena. Neki su čak ponekad i prenoćili u svojim transportnim vozilima.

Sindikati se ne čude

Michala Lemma iz Njemačkog saveza sindikata (DGB) ova priča nije iznenadila. „Iz branše logistike tj. raznošenja paketa, rijetko kada čujemo nešto pozitivno", kaže on u razgovoru za DW. Prekoračenja radnog vremena su redovita, a zataškavanje je moguće jer vozila kojima upravljaju vozači nisu opremljena uređajima za praćenje vožnje, kao kod pravih teretnih vozila.

Osim toga su vozači, poput Poljaka iz naše priče, rijetko kad zaposleni direktno kod logističke kompanije nego uglavnom kod kooperanata. Lemm to naziva „organiziranim nedostatkom odgovornosti". Tako koncerni peru ruke jer su za odnos s radnicima odgovorni kooperanti.„Ova priča s Poljacima je samo vrh ledenog brijega", kaže on.

Izgledi na stalno radno mjesto

Sindikat je tirinškim vlastima prijavio ovaj slučaj nakon čega su policija i carina pokrenule istragu zbog rada na crno.

Poljski vozači nakon isplaćenih nekoliko stotina eura predujma čekaju na ostatak novca. GLS je nakon medijske buke Poljacima čak ponudio i stalni posao.

No imaju li još uopće volje raditi u Njemačkoj? „Neki od nas bi prihvatili ovaj posao. No prvo se moramo od svega odmoriti", zaključuje Wojciech.