Borba za najstariji nacionalni park Afrike

Nacionalni park Virunga na istoku Demokratske Republike Kongo najstariji je prirodni park Afrike i stoji pod zaštitom UNESCO-a. Ovo je jedno od posljednjih utočišta planinskih gorila. No nacionalni park leži usred gusto naseljenog područja na kojem živi preko četiri milijuna stanovnika. Do same žičane ograde koja okružuje park dopiru obradive njive, stanovništvo do maksimuma želi iskoristiti plodno vulkansko tlo. Na ogradi stoji natpis: zabranjen ulaz.

Uspostaviti ravnotežu

Nacionalni park je kao Albert Park osnovan 1925. i tada se nalazio u sklopu kolonije Belgijski Kongo. Danas parkom, tj. njegovim dijelom koji se nalazi u DR Kongo, upravlja član belgijske kraljevske obitelji koja je i osnovala park. 46-godišnji Emmanuel de Merode je princ belgijske kraljevske obitelji i po nalogu Vlade DR Konga upravlja parkom. Njegova zadaća je prije svega u uspostavljanju ravnoteže, da životinje u parku budu zaštićene, a da istodobno od toga ne trpi lokalno stanovništvo. No to je, kako priznaje, gotovo nemoguća misija. „U stvarnosti je lokalno stanovništvo to koje trpi zbog činjenice da je 10.000 kvadratnih kilometara, od čega je više od polovice plodna vulkanska zemlja, okruženo žicom. I to u jednoj od najsiromašnijih regija na svijetu. To je velika nepravda“, kaže Merode.

Opasna svakodnevica

Istodobno i uprava parka pati od kronične nestašice novca. Od godišnje pet milijuna dolara koliko proguta održavanje i plaće uposlenika, država izdvaja tek pet posto. Ostatak uprava mora izvući od sponzora. Pritom turistički potencijali nisu ni izbliza iskorišteni, kaže Merode. Zemlje u susjedstvu, poput Kenije, profitiraju u mnogo većoj mjeri od turizma nego DR Kongo. “To bi se moglo promijeniti ako se donese strategija razvoja prirodnih izvora”, smatra Merode. No od tog cilja su Merode i njegov park svakog dana sve udaljeniji. On nosi uniformu kao i njegovih 500 čuvara parka. No protiv moćnog protivnika nemaju šanse. Nedavno je britanska tvrtka SOCO na ovom području otkrila naftu. Vlada je Britancima izdala dozvole za pokusna bušenja. Na području nacionalnog parka. Merode i njegovi djelatnici su se suprotstavili ovoj ideji zbog čega je belgijski princ gotovo ostao bez glave. Na njega je već više puta otvorena vatra. Otada se ne kreće bez tjelohranitelja koji ga naoružani dugim cijevima prate u stopu.

Hidrocentralama do prosperiteta

I bez naftne kompanije je ovo područje na kojem rijetko vlada mir. Uzduž ceste koja od provincijskog središta Gome vodi prema parku Virunga leže olupine tenkova. Do prije godinu i pol je ovo područje bilo poprište sukoba pobunjenika naroda Tutsi i vladinih postrojbi. Pobunjenici su zauzeli upravu parka i ovdje napravili svoj stožer. Merode je morao šutke prihvatiti nove stanovnike hotela koji pripada parku. Sada vlada prividni mir ali mnogi pobunjenici su nevoljko predali oružje. Merode je u međuvremenu došao na ideju kako da mladim nezaposlenima regije da posao koji bi ih odvratio od toga da se ponovno late oružja. Njegova ideja je na rijekama koje okružuju park izgraditi hidrocentrale koje ne samo da bi lokalno stanovništvo opskrbljivale električnom energijom, nego bi mladim pripadnicama naroda Tutsi dale zaposlenje i perspektivu. „Moja vizija je do 2021. proizvoditi do 100 megawati struje, što bi osiguralo 100.000 radnih mjesta. Cilj je da svaki mladi iz regije bude zaposlen kako nikad ne bi morao uzeti oružje u ruke”, kaže Merode.

Hrabri ulagači

No kako pronaći ulagače koji bi investirali u područje koje se već desetljećima nalazi ili u ratu ili na rubu rata? Milijarder Howard Buffet, čiji otac Graham, je stekao milijarde ulažući u tvrtku Coca Cola, je strastveni agronom i zanima se za održive projekte diljem svijeta. 2012. je već boravio u parku Virunga. On je bio spreman financirati pola projekta, drugu polovicu ostali ulagači. No oni su ubrzo zbog pogoršanja situacije odustali. Tada je Buffet sam preuzeo financiranje projekta.

Otok usred parka

Jedan drugi kamen spoticanja je regija Rutshuru koja je poput otoka smještena usred parka. Stanovništvo ovog područja sve češće ulazi u park i siječe stabla. Do 2013. su se ovdje vodile žestoke borbe protiv pobunjenika. Ovdje žive pripadnici naroda Hutu. Jedan od njih je i profesor geografije Leonard Nyarubwa. „Kada su kolonijalne vlasti prije 90 godina ovdje osnovale park, u šumama Rutshuru je živjelo malo stanovnika. Vlasti su im dale da i dalje ovdje žive i love za vlastite potrebe i svi su bili zadovoljni situacijom. No posljednjih desetljeća stanovništvo je eksplodiralo, sve se više krči šuma u parku kako bi se dobilo plodno tlo“, govori Nyarubwa. Za njega su problem pripadnici naroda Nande koji su doselili sa sjevera i nastanili se na području parka. „Mi Hutu smo zemljište parka poklonili državi, a ne Nande. Uprava parka bi trebala evakuirati Nande stanovništvo“, kategoričan je profesor geografije. UN je nakon sukoba Rutshuru proglasio „zonom mira“. No tom miru, kako svjedoče lokalne organizacije za zaštitu ljudskih prava, lokalno stanovništvo ne vjeruje.

Stanovništvo Konga se ionako većinski pita zašto su Zapadnjaci spremni ulagati novac u spas prirode i životinja dok lokalno stanovništvo živi u opasnosti. To je dilema s kojom se, u pokušaju da park Virunga sačuvaju za buduće naraštaje, svakodnevno bore aktivisti poput Merodea i Buffeta.