Bizarni svijet Stasija

Prije 24 godine vladavina tajne istočnonjemačke policije je prestala preko noći. Ono što je ostalo je sjećanje na dugogodišnji policijski teror. No svakodnevica Stasija je koji put poprimala bizarne oblike. To je nakon godina potrage u arhivu Stasija otkrio i berlinski umjetnik Simon Menner i najčudnije fotografije, poput ove iz priručnika o prerušavanju agenata, objavio u svojoj zbirci.

Ova fotografija je dio filmskog materijala praćenja jedne osobe. Koliko je rada i truda ulagano u ovakve akcije svjedoči činjenica da je na film rukom unašana strelica koja označava praćenu osobu. Stasi je zapošljavao gotovo 100.000 stalnih djelatnika i još isto toliko "neslužbenih" suradnika što je nevjerojatna brojka s obzirom na ukupan broj građana DDR-a (oko 16 milijuna).

Na kraju krajeva i špijuniranje je neka vrsta zanata koji treba izučiti. Za to je Stasi snimao i edukativne filmove. Poput ovog gdje dva agenta glume susret "sumnjivih" osoba na Alexanderplatzu u središtu tadašnjeg Istočnog Berlina.

Važno je naravno bilo i što tko čita. Na ovoj slici glumac-agent "glumi" čitanje na javnom mjestu. Da stvar bude zanimljivija, za autora knjige koju agent "čita", zapadnonjemačkog ekonomista Bernta Engelmanna se kasnije ispostavilo da je bio špijun Stasija.

Tko kome piše i prije svega što, isto tako je bilo jako važno. Ovdje također jedna agentica glumi sumnjivu osobu čija pisma treba pratiti. U stvarnosti su poštanski sandučići zaista bivali pražnjeni, a na osnovi snimljenog materijala se moglo odrediti koja osoba je bacila koje pismo.

Sistematičnost Stasija je vidljiva i iz ove Polaroid-fotografije koja je snimljena uoči jedne premetačine kako bi kasnije svaki detalj mogao biti postavljen u prvobitni položaj.

Na udaru premetačina su bili i paketi iz inozemstva, pogotovo oni koje su građanima Istočne Njemačke slali njihovi rođaci sa Zapada. Svaka premetačina je precizno dokumentirana fotografijama. No sadržaj je često bio i zaplijenjen.

Ove fotografije nastale tijekom privatne zabave jednog agenta pokazuju svu izopačenost Stasijevog aparata. Agent se sa svojim kolegama zabavlja tako što se preoblače u osobe koje u stvarnom životu prate i često im uništavaju živote: tu su bili crkveni dostojnici, umjetnici ili sportaši.

U zabavu ovoga kruga koji je sebe smatrao društvenom elitom očito se ubraja i "proglašavanje vitezova". Orden u obliku telefonske slušalice pokazuje da je "zaslužni" agent očito bio jako uspješan u prisluškivanju telefonskih razgovora. Najveća većina Stasijevih agenata nikada nije bila procesuirana.