Bitka do posljednje kapi krvne plazme
30. travnja 2019
Imunološki zavod je opet u problemima: to je zaključak kakav se neizbježno nametnuo prošli tjedan nakon javnog istupa zagrebačkog gradonačenika Milana Bandića. Vlada Republike Hrvatske i Grad Zagreb su naime partneri u pokušaju oporavka te jedinstvene ustanove domaćeg zdravstva, započetom lani. No sad je Bandić uznemirio javnost – možda i s dobrim razlogom – obrušivši se kritički na državnu partnersku stranu: „Nisam zadovoljan tempom i dinamikom kojom se radi! Za godinu i pol dana“, rekao je gradonačelnik Zagreba, „potrošeno je 105 milijuna kuna novca poreznih obveznika na plaće 130 ljudi u toj ustanovi i to je rezultat. Nije se maklo s mrtve točke.“
Te riječi trebale su protresti vladu, ali su umjesto toga - potresle radnike zavoda. Imunološki zavod je prvo mjesto za proizvodnju krvnih derivata, seruma, cijepiva i drugih pripravaka koji se pokazuju jeftinijima od uvoznih. Ne treba posebno tumačiti njezinu važnost za stabilnost sustava javnog zdravstva, kao niti za sigurnost države i njezinih stanovnika.
„Ma kakve plaće!"
No istodobno, radi se o jednoj od najvećih misterija u inače veoma živopisnoj hrvatskoj ekonomskoj politici. Kroz proteklih nekoliko godina stagnacije Imunološkog zavoda uopće nije uvjerljivo objašnjeno zbog čega je točno dospio u krizu. Naročito s obzirom na njegovu kvalitetu, pouzdanost, važnost i realno moguću perspektivu.
U mistifikacije zacijelo spadaju i navodi poput onog o golemim izdacima za plaće. „Navedeni iznos je čisti nonsens“, rekla nam je Lidija Jagarinec, sindikalna predstavnica u zavodu, „i žalosno je što gradonačelnik tako interpretira ovu temu.“
Prema njezinim riječima, godišnje se u zavodu troši oko 30 milijuna kuna na hladni pogon koji uključuje trošak za plaće. Ali i trošak poput onog za hranjenje laboratorijskih životinja – konja, ovaca, zmija, štakora – koje su i dalje tamo, iako nema proizvodnje seruma. Ili onog za održavanje hladnjača s plazmom na minus 25 stupnjeva Celzijevih.
„Probajte samo izračunati razliku i zamisliti kolike bi nam bile plaće da je tvrdnja vjerodostojna. A prosječna plaća kod nas ne prelazi pet tisuća kuna! Ne bih politizirala, smatram da je za ovo stanje odgovorna primarno država. No generalno smo ljuti jer nikako da dobijemo dozvole za proizvodnju. Kako je to moguće? U uređenim državama čak i ministarstva obrane kontroliraju ovakve ustanove“, nastavila je Jagarinec.
Koga inače briga za serum od poskoka?
„Kad su takvi proizvodi u pitanju", dodaje ona, „zemlja poput RH mora imati samodostatnost. Sve se to može i kupiti na međunarodnom tržištu, ali što bi bilo da elementarna ili nuklearna katastrofa zahvati širi dio kontinenta? Tko bi se sjetio zemlje s četiri milijuna stanovnika? Kad bismo došli na red pored bogatijih od nas?"
Zasad, međutim, turistička zemlja Hrvatska ne raspolaže više niti svojim serumima protiv zmijskog otrova. Otvorenim ostaje pitanje kako i zašto je tako. Sigurno je samo da je riječ o zapuštanju vrijednog proizvodnog i socijalnog resursa.
Ali ne zna se je li u pozadini puki nemar ili suprostavljeni interes određenih vanjskih subjekata. Odnos prema upropaštenoj hrvatskoj materijalnoj proizvodnji bio je proteklih desetljeća u znaku obaju faktora. Treba pritom dodati i da je posebice industrija u javnom vlasništvu bila tretirana maćehinski. Za razliku od npr. tretiranja javne administracije, značajne političkim strankama zbog utjecaja i podjele sinekura.
Djelatnici Zavoda će „biti zbrinuti"
Dodajmo i da se Poglavarstvo Grada Zagreba oglušila o našu molbu za objašnjenjem o nakanama i planovima vezanim za Imunološki zavod, što nam nažalost nije prvo takvo iskustvo s tim tijelom javne vlasti. Više sreće imali smo s Ministarstvom zdravstva, premda ni od njih nismo doznali puno toga novog ni konkretnog: „Zadnju godinu i pol, Povjerenstvo Vlade RH u kojem su s jedne strane predstavnici Ministarstva gospodarstva, Ministarstva državne imovine i Ministarstva zdravstva i s druge strane predstavnici Grada Zagreba, pokušava iznaći najbolje rješenje za Imunološki zavod.“
„U međuvremenu je pronađeno najbolje rješenje za preradu plazme čime je osigurana kvaliteta i dostatnost za sve pacijente u Hrvatskoj. Zaposlenici Imunološkog zavoda plaću dobivaju posredstvom Ministarstva zdravstva i sigurno će i dalje biti zbrinuti“, rekli su u ministarstvu za DW.