Bijeg kapitala iz Turske, Argentine, Južnoafričke Republike

Scenarij koji se urezao u sjećanje ljudima na tržištu kapitala je takozvani "taper tantrum". On je uzdrmao burze diljem svijeta. Bivši šef američke središnje banke Ben Bernanke je u proljeće 2013. najavio da bi američki FED mogao smanjiti otkup obveznica vrijedan milijarde dolara. Burze su bile šokirane, tečajevi na burzama su dramatično pali, rendite su porasle. Osobito je to pogodilo zemlje na pragu industrijalizacije. Došlo je do masovnog bijega kapitala iz tih zemalja, njihove valute je pogodila velika inflacija.

Trenutno se uočavaju slične tendencije, iako ne tako nagle i snažne. Turska lira, argentinski pezo ili južnoafrički rand su proteklih tjedana i mjeseci jako izgubili na vrijednosti. I ovaj put je za to odgovoran prije svega SAD. "Trenutno jaki dolar pravi pritisak na te valute. To zapravo osjećaju sve druge valute u svijetu, ali upravo u tim zemljama slabljenje se osjeća posebno jako", kaže Antje Praefke, stručnjakinja za devize u Commerzbanku.

Američke obveznice sve privlačnije

Situacija danas nije, istina, kao 2013. Jer, ono što je najavio Bernanke to se i događalo. Američka središnja banka FED je u međuvremenu potpuno obustavila otkup obveznica radi poticanja gospodarstva, ona sad smanjuje svoju bilancu. I orijentacijske kamate su u više navrata povećavane. FED je pritom očito nešto naučio iz slučaja "taper tantrum", financijskim tržištima je ostavljao dovoljno vremena za prilagodbu na njegove poteze.

Ali, s time su porasle i rendite na američke državne obveznice. Prošlog tjedna su kamate za desetogodišnje američke državne obveznice porasle na iznad tri posto. To te obveznice čini zanimljivima za investitore i potiče bijeg kapitala iz drugih regija u SAD - prije svega iz zemalja na pragu industrijalizacije. Rizici nisu jednaki za sve zemlje. "Načelno danas imamo solidne uvjete za zemlje na pragu industrijalizacije. Samo određene zemlje se bore s većim problemima", kaže Mauricio Vargas, stručnjak za narodno gospodarstvo u Union Investmentu.

Turska sama kriva za vlastite probleme

Primjer Turske: Turska se nalazi usred procesa transformacije u autoritarni predsjednički sustav pod vodstvom Recepa Tayyipa Erdogana. Inflacija u toj zemlji "galopira", dosegla je oko deset posto. Zato bi turska središnja banka zapravo morala podići kamate. Ali, Erdogan se tomu protivi. Prošlog tjedna je zaprijetio da će ubuduće pojačati svoj utjecaj na Središnju banku. Turska lira već mjesecima gubi na vrijednosti, a taj trend je još ubrzan nakon Erdoganovih izjava.

Većina promatrača zato smatra da je Turska sama kriva za svoje probleme. Za to je kriv u prvom redu prvi čovjek u državi Erdogan, iako se to sigurno njemu neće svidjeti. A nedostatak uviđavnosti će zacijelo još pogoršati stanje. Jer, slabljenjem valute poskupljuju uvozni proizvodi. To dovodi do rasta cijena, a s time se povećava inflacija. Teret snosi prije svega stanovništvo te zemlje jer njegova kupovna moć opada, s obzirom na to da roba osjetno poskupljuje.

Argentinska kriza i MMF

Drugi primjer je Argentina. I za njezino gospodarstvo se mora reći da je u dramatičnom stanju. Pokazatelj toga je činjenica da je argentinska vlada prošlog tjedna zatražila pomoć Međunarodnog monetarnog fonda. Samo u posljednja dva tjedna argentinski pezo je u odnosu na američki dolar izgubio oko deset posto vrijednosti. I tamo naravno poskupljuje uvozna roba. Stanje za Argentinu je teško i zbog toga što, slično kao i Turska, ima negativnu vanjskotrgovinsku bilancu, dakle više robe uvozi nego što izvozi. Dugovi se povećavaju, cijene osjetno rastu, MMF računa za ovu godinu s inflacijom u Argentini od oko 23 posto. Kako bi spriječila daljnji bijeg kapitala iz zemlje argentinska Središnja banka je orijentacijske kamate povećala s 27,5 na 40 posto.

S obzirom na taj razvitak i velike probleme u pojedinim zemljama, ima i jedna dobra vijest: brojne druge zemlje na pragu industrijalizacije se mogu prilagoditi rastu kamata u SAD-u bez većih potresa. Ali, pritisak na te zemlje će zacijelo ostati. Jer, kamate u SAD-u će i idućih mjeseci rasti, ako se ne dogodi ništa neočekivano što utječe na njih. A to znači da će investicije u zoni dolara postajati još privlačnije - što slabi druge valute i gospodarske regije.

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.