"Balkan je još uvijek područje pod minama"

Iako su brojni ratovi vođeni nakon raspada bivše Jugoslavije odavno završeni, pod zemljom i dalje vreba smrtonosna opasnost.  Kazetne bombe, granate, mine - mnogi eksplozivni ostaci rata još uvijek nisu uklonjeni. To pogađa i djecu: nedavno je u Olovu, pedesetak kilometara sjeveroistočno od Sarajeva, od eksplozije nagazne mine poginuo jedan šestogodišnji dječak. On je, zajedno s ocem koji je povrijeđen od eksplozije, sakupljao ogrjev.

Početkom kolovoza su smrtno stradala dva, jednom je bilo 36 a drugom 37 godina, srbijanska dočasnika na Kopaoniku, južno od Beograda. Oni su pokušali deaktivirati neeksplodiranu kazetnu bombu koju su 1999. bacili zrakoplovi NATO saveza na nedaleku radarsku postaju. Šest tjedana ranije su poginula i dva dvadesetogodišnja vojnika kod Ćuprije od granate koja nije eksplodirala za vrijeme rata. Povrh toga, u toj eksploziji je povrijeđeno još sedmoro osoba. Odakle je ta granata, to je ostalo nepoznato.

I u Hrvatskoj još ima mnogo mina

U susjednoj Hrvatskoj je od kraja rata (1991-1995) 285 ljudi poginulo od eksplozija zaostalih minsko-eksplozivnih naprava, kaže Mladen Crnković, direktor Centra za uklanjanje mina u općini Sisak. Oko 620 ljudi je povrijeđeno, mnogi od njih teško. U Bosni i Hercegovini je u posljednjih petnaestak godina evidentirano 583 pogibija, među kojima je i 46 stručnjaka za razminiravane. Samo prošle godine je bilo devet mrtvih i šesnaest ranjenih.

Od kraja rata na prostoru bivše Jugoslavije je i međunarodna zajednica pomogla da se očisti veliko područje od eksplozivnih ostavština iz rata. Ali i dalje su velika područja nedostupna zbog zaostalih mina i eksplozivnih naprava. U Bosni i Hercegovini je to oko 1.300 četvornih kilometara gdje još u zemlji prijeti, kako se procjenjuje, oko 200 tisuća mina. To je oko 2,6% teritorija čitave zemlje, a od toga je ugroženo oko pola milijuna ljudi.

Turisti već odavno nisu stradali

U Hrvatskoj mine prijete u više od stotinu mjesta i općina na površini od 714 četvornih kilometara u čijoj blizini živi 800 tisuća stanovnika. Tu onda dolaze i minirana područja na jugu Srbije i u Kosovu. U toj, najmlađoj državi Europe je do 2010. godine od zaostalih eksplozivnih naprava poginulo 114 osoba, a 446 ih je povrijeđeno.

Nadležne službe svih zemalja Balkana, a osobito Hrvatske sa njenih 1.100 kilometara obale Jadrana, uvjeravaju kako su turistička područja očišćena od mina. Doista, posljednjih godina nisu bili poznati slučajevi udesa u kojem su stradali turisti.

Zašto onda tamošnje stanovništvo ulazi u minska polja, usprkos jasnim upozorenjima, to često ostaje nejasno. Najčešće se radi o sakupljanju plodova i ogrijeva, smatraju predstavnici organizacije Handicap International koja već godinama među vodećima u zadatku uklanjanja posljedica rata na prostoru bivše Jugoslavije. Uvijek iznova bude mrtvih među onima koji sakupljaju drvo za ogrjev, u pravilu jer nemaju drugih mogućnosti da se griju preko zime. Neke od najsiromašnijih obitelji sakupljaju i čahure kako bi ih prodale kao stari metal i barem nešto zaradili.

Nakon kraja rata su ove zemlje rijetko dolazile u središte pažnje svjetskih medija. Zato je i međunarodna pomoć presahnula, makar ima još mnogo posla. Jer ne radi se samo o uklanjaju eksplozivnih naprava i financijskoj pomoći žrtvama takvih udesa. U tim zemljama je potrebno proširiti i ortopedska središta gdje bi se pomoglo osakaćenim ljudima. Previše često se tamo vide ljudi koje još imaju primitivne štake kakve danas možemo vidjeti samo još u filmovima iz Prvog i Drugog svjetskog rata.