Azbest i dalje ubija

Scena podsjeća na filmove o nuklearnim katastrofama: radnik u zaštitnom skafanderu uklanja materijal iz jednog tvorničkog dimnjaka. Nakon završetka posla radnici prolaze kroz četiri stupnja dekontaminacije. No, ne radi se o scenama iz havarirane nuklearne elektrane u Fukušimi nego o sanaciji jednog industrijskog postrojenja u njemačkom Wuppertalu. Materijal od kojeg se radnici štite je azbest.

Jak lobi

Dok se u jednom dijelu svijeta, među ostalim u Europskoj uniji i Hrvatskoj, prema azbestu odnosi kao prema radioaktivnom materijalu, još uvijek postoje zemlje gdje se s azbestom radi kao da se posljednjih 60 godina nije ništa dogodilo na polju otkrivanja štetnosti ovog materijala. Pritom su još u 40-tim godinama prošlog stoljeća liječnici otkrili povezanost omiljenog građevnog materijala i kancerogenih oboljenja pluća, porebrice i grkljana.

Unatoč tomu je od prvih spoznaja pa do zabrane azbesta u EU prošlo nekoliko desetljeća. No era ovog opasnog građevnog materijala još uvijek nije prošla. Zabrana u pojedinim dijelovima svijeta je doduše prepolovila proizvodnju. U ostatku svijeta se azbest još uvijek proizvodi punom parom. To se prije svega odnosi na zemlje s najvećim zalihama ovog prirodnog minerala, Kanadu, Kinu i zemlje nastale nakon raspada Sovjetskog Saveza.

U svim tim zemljama također na snazi nije zabrana upotrebe azbesta. Azbest nije zabranjen ni u SAD-u. Pritom je nevjerojatno, kako smatra Rolf Packroff iz Njemačkog ureda za medicinu rada i zaštitu na radu, da je čak i u zemljama s demokratskom tradicijom, poput Kanade, lobi proizvođača azbesta toliko jak da zabrana još uvijek ne dolazi u obzir. Lobi pokušava opasnost azbesta umanjiti provodeći kampanje poput one po kojoj tzv. bijeli azbest, za razliku od plavog, nije opasan po zdravlje.

I dalje mnoge žrtve

Prema mišljenju Rolfa Packroffa je to potpuna besmislica. "Znanstveno je dokazano da između dvije vrste azbesta ne postoje razlike kad je u pitanju opasnost po zdravlje", kaže on. Žrtve azbestne industrije se nalaze u zemljama s velikim gospodarskim rastom kojima je i dalje potreban jeftin i pouzdan građevni materijal. U zemljama poput Kine, Indije ili Tajlanda se ponavlja europska povijest puna slabe informiranosti o opasnom materijalu koja je već uzrokovala milijune ljudskih žrtava.

Svjetska zdravstvena organizacija unatoč tomu ne posustaje od nauma provođenja apsolutne zabrane upotrebe azbesta. Na nedavnoj konferenciji europskih članica WHO u Bonnu, djelatnici Svjetske zdravstvene organizacije pokušali su predstavnike zemalja koje još uvijek proizvode azbestni materijal uvjeriti u opasnost ovog proizvoda. Mali uspjeh je postignut jer su sve zemlje potpisale dokument kojim se naglašava opasnost od azbesta. To ne umanjuje bolnu činjenicu da godišnje još uvijek 100.000 osoba umire od posljedica kontakta s azbestom. I to su samo službeni podaci. WHO smatra da su stvarne brojke osjetno više. Eternit i ostali proizvodi od azbesta i dalje će ubijeti toliko dug dok WHO ne izbori zabranu.

Autori: Anna Florenske/N. Kreizer

Odg. ur.: S. Matić