Angela Merkel će tražiti njemačko državljanstvo

Koncem 2015. godine, sirijski izbjeglički par Widad i Mohammed su dobili termin kod ginekologa u Njemačkoj. Bračni par je, zajedno sa svojih troje djece, pobjegao iz Sirije. Najprije su koristili automobil, a kasnije bježali pješice. Widad je tada već bila trudna. Nakon pregleda uz pomoć ultrazvuka, liječnici su im čestitali: uskoro stiže još jedna kćerkica. Sirijci nisu dugo razmišljali o tome kako će nazvati svoje dijete – ona je dobila ime Angela, po njemačkoj kancelarki, po njihovom „anđelu spasitelju".

Šest godina kasnije malu Angelu susrećemo u prostorijama Caritasa u Gelsenkirchenu, u savjetovalištu za izbjeglice. Tamna kosa, tamnocrvena haljinica. Angela se šetka okolo i svi je pozdravljaju s osmijehom na licu: "Hi, Angie", "Hallo, Angie", "Guten Morgen, Angie" - a Angela, koju svi zovu samo "Angie", uzvraća osmijehe i pozdravlja ljude. Ovo dijete se, nema sumnje, dobro osjeća u Njemačkoj. I nosi ime koje je istovremeno i ponos ali i veliki teret.

"Svi vole našu kćerku Angelu, pa i brojne starije žene u našem susjedstvu, one su uvijek sretne kad vide Angelu", kaže njezin otac Mohammed, "a mi volimo Angelu Merkel zbog onoga što je učinila za nas."

Menadžerica izbjegličke krize

Pomalo je čudna stvar da su mnogi Nijemci i nakon 16 godina provedenih s kancelarkom u odlasku, još uvijek skeptični prema Angeli Merkel, a istovremeno bi ova sirijska obitelj koja sada živi u Ruhrskoj oblasti, njemačkoj kancelarki najradije podigla spomenik. Angie svoju poznatu imenjakinju viđa svaki dan, kancelarka joj se smješka sa zaslona na TV-u.

"Dok su druge zemlje zatvorile vrata, Merkel je nama i prije svega djeci ovdje omogućila novi život", kaže Mohammed, "svi naši sirijski prijatelji su tužni da Merkel sad odlazi. Moja majka u Siriji mi preko telefona kaže: Stvarno šteta, što će sad biti s njom?"

Mala Angela još ide u vrtić, u kolovozu iduće godine i ona će, kao i njezinih troje starije braće i sestara, krenuti u školu. Ona obožava pričati priče, slikati i bojati, najradije cvijeće, a već je dva puta bila na stadionu Schalkea 04. Što bi Angie htjela biti, kasnije u životu? "Nešto poput Angele Merkel, htjela bih pomagati drugim ljudima", kaže ona pomalo sramežljivo.

Je li Njemačka uspjela?

Kada se Angela rodila početkom 2016., Njemačka se nalazila u transformaciji – nakon "kulture dobrodošlice" koja je impresionirala cijeli svijet, počeo se širiti osjećaj straha. Jedna mala sirijska djevojčica s imenom savezne kancelarke rođena je usred njemačke promjene raspoloženja. Rođena je na dan, kada je u Kölnu registrirana neviđena navala zahtjeva za izdavanjem dozvole za nošenje oružja za samoobranu – nakon što je u novogodišnjoj noći zabilježeno nekoliko stotina seksualnih napada na žene. 

"Da, uspjeli smo" – rekla je nedavno, usprkos svemu, Angela Merkel kada je bilancirala njemačku migracijsku politiku. Možda život male Angele simbolizira kako je, sve u svemu, integracija izbjeglica iz 2015. do sada uspjela. Sva djeca pričaju tečno njemački, imaju njemačke prijateljice i prijatelje, i dobre ocjene u školi.

Ali njihovi roditelji još uvijek imaju problema s etabliranjem u novoj domovini: Mohammed želi otvoriti kiosk, njegova supruga, koja je u Siriji radila kao učiteljica, želi raditi kao odgojiteljica. Sudeći po podacima Instituta za istraživanje tržište rada i zanimanja (IAB), za sada je tek svaki drugi izbjeglica iz 2015. pronašao posao u Njemačkoj.

Integracija uspjela?

"Kada bih morao ocjenjivati uspjeh integracije obitelji male Angie, i to na skali od 1 do 10, onda bih im dao ocjenu 5”, kaže Marwan Mohamed. On zna o čemu priča – 1995. je i sam iz Sirije došao u Njemačku, u zemlju u kojoj tada, kako kaže, uopće nije bilo savjetovališta za pridošlice.

Mohamed danas radi kao pravnik, u savjetovalištu Caritasa za izbjeglice on je zadužen za sve što ima veze s pravom boravka. Mala Angela i njezina obitelj su dobili dozvolu boravka, za tri godine žele podnijeti zahtjev za dodjelom njemačke putovnice.

Mohamed se ne može požaliti da nema posla, u Gelsenkirchenu živi oko 10.000 izbjeglica, od toga ih je samo iż Sirije oko sedam tisuća.  I to baš u najsiromašnijem gradu u Njemačkoj, s prosječnim godišnjim prihodom od 16.000 eura po glavi stanovnika. „Mnoge su izbjeglice došle ovamo jer u Münchenu ili Kölnu nisu pronašli stan, ovdje još uvijek ima dovoljno stambenog prostora."

Ključ integracije

A to opet otežava integraciju, kritizira Mohamed. "Izbjeglice se u drugim gradovima često puno brže integriraju, zato što su prisiljeni učiti njemački jezik ili stupiti u kontakt s domaćim ljudima. Ovdje je za mnoge od njih kao u njihovoj domovini, u dućanima mogu pričati i arapski. A s druge strane, ima i puno Nijemaca koji jednostavno ne žele imati ništa s izbjeglicama.”

Marwan Mohamed i njegov tim iz Caritasa se ne predaju. Kada je prošle godine izbila pandemija, pa i u Gelsenkirchenu porasla potražnja za zaštitnim maskama, izbjeglice su u rekordnom roku proizvele 7.000 komada. Muškarci su nabavili materijal, žene su krojile po uputama s interneta, a muškarci su ih onda dijelili po staračkim domovima. Prije nekoliko mjeseci, skupina sirijskih izbjeglica je krenula prema poplavljenim područjima i pomagala žrtvama u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji i Rheinland-Pfalzu.

Poznata rečenica Angele Merkel "Uspjet ćemo”, u neku ruku je postala i Mohamedov moto. A ta će kancelarkina rečenica živjeti i dalje u Gelsenkirchenu i nakon što ode njemačka šefica vlade, pa i među izbjeglicama. I kod obitelji male Angele ali i drugih ljudi, uvjeren je ovaj pravnik. "Nisam ovdje nikoga sreo tko je pričao loše o Angeli Merkel, sve izbjeglice ju poštuju. Ona je djeci poput Angie pružila novi dom.”

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu