Ai Weiwei - provokator bez putovnice

Tjedan dana prije otvorenja, u izložbenim prostorijama u Martin-Gropius Bau, vlada gotovo stoički mir. 6000 drvenih stolaca postavljaju se polako i vrlo precizno u prostor baš kao i mramorne ploče teške i do nekoliko tona. Nigdje se ne osjeća nervoza a ni užurbanost i to iako su radovi Ai Weiweija u Berlin, zbog loših vremenskih uvjeta, brodom stigli s tjedan dana zakašnjenja. „Mi uvijek od samog početka planiramo ovakve zastoje“, kaže Garang, 39-godišnji suradnik kineskog umjetnika.

Postavljenje izložbe bez umjetnika

On i još nekolicina drugih, postavljaju izložbu sami, bez umjetnika. Riječ je o do sada najvećoj izložbi Ai Weiweija ikada održanoj. „Radi se o 23 velike prostorne instalacije, skulpture od kojih je više od polovice kreirano upravo za ovaj berlinski prostor. Ai Weiwei nam je dao jasne planove i mi ih se pridržavamo. Uvečer fotografiramo što smo postavili i šaljemo mu putem maila na uvid. Ovisno o njegovim željama, drugi dan ujutro unosimo promjene“, kaže Garand. Ovakav način postavljanja neke izložbe je dakako vrlo neuobičajen, no u ovom slučaju – jedini mogući. Ai Weiwei naime ne može napustiti Kinu; vlasti su mu oduzele putovnicu i već mu ju godinama odbijaju vratiti. Točnije, od 2011. godine, kada je po posljednji put uhićen i na tri mjeseca odveden u tajni zatvor. Razlog koje su vlasti tada navele bila je navodna utaja poreza.

No, iako ne smije napustiti Kinu, Ai Weiwei je aktivan i dalje. Na svom blogu redovito piše i traži, ofenzivnije no ikada ranije, uvođenje slobode govora, tiska i mišljenja u Kini. „Stoga ne i čudi da je vladi u Pekingu trn u oku. Ne smije izlagati svoje radove a zabranjeno mu je i javno iznošenje mišljenja. Sve što objavi, vlasti odmah pokušavaju blokirati, izbrisati, cenzurirati. U samom njegovom ateljeu se nalazi desetak video kamera. Svatko tko uđe u taj prostor, također bude sniman…“, navodi Gereon Sievernich, direktor Martin-Gropius Bau u Berlinu koji je kineskog umjetnika u više navrata posjetio u Pekingu.

Humorom protiv pritiska

Na sav ovaj pritisak, Ai Weiwei pokušava reagirati humorom; primjerice, na kamere u ateljeu je nalijepio crvene lampione. „To je tipično za njega. On uvijek nastoji ismijati državni aparat. Za ovu izložbu je napravio i posebne kamere od mramora kao i ćeliju u kojoj je bio zatvoren 81 dan“, kaže Sievernich. On dodaje kako je Ai Weiwei u međuvremenu postao ne samo simbolom kineskog otpora već i jednom vrstom globalne „marke“ kojeg cijene u cijelom svijetu – od Berlina do New Yorka. Kako mu je to uspjelo?

„On je pronašao jedan vrlo jednostavan jezik kojeg razumiju svi, bez obzira gdje žive. Njegovi radovi odnose se na društvenu realnost u Kini no istodobno su vrlo emocionalni i snažno estetski“, kaže kustos i direktor spomenutog muzeja u Berlinu.

Bicikli kao metafora

Osim zatvorske ćelije, posjetitelje očekuje i jedan mramorni otok – simbol onog zbog kojeg između Kine i Japana već godina traje sukob. Na ulazu je postavljena i velika instalacija bicikla. „Nekoć su se na kineskim cestama mogli vidjeti samo bicikli. Automobila nije bilo. Danas je to obrnuto. Voziti bicikl u Pekingu, danas je opasno po život. Zbog tolike količine automobila, sada je klima postala toliko zagađena da je i zrak opasan po život. To je metafora promjene kineskog društva“, kaže Gereon Sievernich. On dodaje da iako ovaj berlinski prostor Ai Weiwei nikada uživo nije vidio, da je ipak uspio napraviti radove točno po mjeri ovog prostora. „On je ipak arhitekt, pa stoga ne čudi da ima toliki osjećaj za prostor samo na osnovu fotografija koje je dobio“, zaključuje on.

Pritisak na Angelu Merkel

Zbog restrikcija kojima je izložen u svojoj domovini, 57-godišnji Ai Weiwei u međuvremenu je već navikao raditi izložbe na ovakav način. No, zbog toga su mu potrebni dobri suradnici. Jedan od njih je već spomenuti Garang. On kao i nekolicina drugih stolara već godina pripadaju krugu njegovih suradnika. Oni su tako primjerice prošle godine za Biennale u Veneciji postavili bez nazočnosti umjetnika njegove instalacije.

S druge strane pak se postavlja i pitanje zašto kineske vlasti ovom umjetniku ne dozvoljavaju putovanja i odlaske u inozemstvo, no dopuštaju postavljanje njegovih izložbi. U Berlinu objašnjavaju da time Peking zapravo šalje poruku koja glasi – “Evo, on smije raditi, to mu nitko ne zabranjuje. Ako je vama na Zapadu on dovoljno dobar, u redu – za nas u Pekingu, nije”.

„Osim toga, ja sam uvjeren da bi ga u Pekingu pustili da ode u inozemstvo ali pod uvjetom da se nikada više ne vrati. No, to je upravo ono što Ai Weiwei ne želi. On želi ostati kineskim građaninom, slobodno se kretati i iznositi svoje mišljenje”, kaže Gereo Sievernich.

U međuvremenu Inicijativa berlinskih kulturnih institucija pokušava izvršiti politički pritisak. Njihov apel upućen je direktno kancelarki Angeli Merkel koja bi se prema njihovom mišljenju, osobno trebala založiti za slobodu kretanja kineskog umjetnika. Hoće li oni imati uspjeha, te hoće li za otvorenje svoje izložbe, Ai Weiwei možda ipak uspjeti doći u Berlin, to se za sada još uvijek ne zna. No, bez obzira na sve, on je predsjedniku svoje zemlje, Xi Jinpingu, koji je upravo završio posjet Njemačkoj, već poslao pozivnicu za otvorenje.