Afrikanke i njihova "provokativna" odjeća

"Ne dirajte mi kratku suknju!","Moje tijelo pripada meni!". Tim parolama stotine žena su krajem veljače u glavnom gradu Ugande - Kampali, prosvjedovale protiv Zakona o zabrani pornografije kojeg je usvojila vlada. Taj zakon ženskoj populaciji zabranjuje nošenje "provokativne" odjeće. "Sve što je iznad koljena je zabranjeno. "Ako neka žena nosi mini suknju, uhitit ćemo je", upozorio je ministar za etiku u Ugandi Simon Lokodo. Većina stanovništva ne razumije ovaj zakon koji je prvobitno imao za cilj suzbiti dječju pornografiju u zemlji. Sada se odjednom prakticira da se djevojčicama na ulicama Ugande silom skidaju mini suknje, na nekim mjestima se oskudno obučenim ženama ne dozvoljava ulazak u policijske i poštanske stanice.

"Žene iz Ugande i naše cijelo društvo su bačeni 200 godina unatrag", komentira zakon Rita Aciro Lakor iz organizacije Uwonet koja se bori za prava žena. Vlada pokušava ponovo dobiti kontrolu nad ženama, oduzeti im moć i izgraditi patrijarhalne strukture iz prošlosti. Lakor međutim sumnja u uspjeh zakona. Do sada je kaže, potpuno nejasno što vlada podrazumijeva pod "provokativnom" odjećom. Kada je suknja kratka, bluza oskudna? "Vladi će biti teško da u cijeloj zemlji provede novo pravilo, pored ostalog i zbog toga što ćemo uložiti žalbu na zakon, kao kako se nadam i druge organizacije."

Sudan, Svazi, Nigerija - stroge kazne

U Ugandi je oblik zakon o zabrani pornografije pravno još uvijek sporan. U drugim dijelovima Afrike se prekršaji zbog nepoštivanja pravila o nošenju odjeće strogo kažnjavaju. Prema navodima Amnesty Internationala, jedna žena u Sudanu može biti kažnjena sa 40 udaraca bičem ako nosi hlače ili ako nije pokrila kosu. U Svaziju je nošenje mini suknje i hlača zabranjeno od 2012. Žene koje prekrše ovaj zakon riskiraju šestomjesečne zatvorske kazne. U milijunskoj metropoli Lagos na jugu Nigerije, državnim službenicama od prije nekoliko tjedana prijeti također zatvorska kazna ako na posao dođu "neprikladno" obučene.

Većih prosvjeda protiv pravila o nošenju odjeće za žene u Nigeriji međutim nema. U Lagosu su u ispravnost zakona uvjereni posebno muškarci: "Mnoge žene zloupotrebljavaju slobodu i pokazuju se oskudno obučene. Moramo sačuvati našu čast i zato podržavam zakon", smatra Habibat Kunle, koji već 20 godina radi za vladu. Isto to misli i Lateef Haroun: "Žene koje pokazuju svoje tijelo ne spadaju u naše društvo. Dijelovi ženskog tijela su jednostavno sveti i zato ih smije vidjeti samo suprug."

Pravila o oblačenju - kulturno poželjna

U ovoj zapadnoafričkoj zemlji, kako objašnjava Jane Osagie iz UN-ove istraživačke grupe reproduktivna prava, na mnogim mjestima važe religiozna pravila. Muslimanske žene u Nigeriji nose maramu, ženska populacija u južnom području u kojem uglavnom žive kršćani, tradicionalno nosi odjeću koja pokriva tijelo. Stoga su pravila kao u Lagosu s kulturnog aspekta i poželjna. "Uopće ne želim da se naše žene i djevojčice oblače kao žene u zapadnom svijetu i da postanu seksualni objekti." Usprkos tome, svaka žena sama mora odlučiti koja odjeća joj odgovara, navodi dalje Osagie. Stoga ona smatra pogrešnom odluku da se određeni odjevni predmeti uklone iz javnosti: "Svoju kćerku ne bih ohrabrivala da nosi mini suknju, ali joj to zakonom ne bih ni zabranila."

5.000 kilometara južnije, u Južnoj Africi, mlade djevojke ne mogu ni zamisliti da u njihovom ormaru nema mini suknje. Ipak, žene koje se u javnosti pokažu oskudnije obučene, moraju računati s verbalnim zlostavljanjem ili čak i s gorim. U Johannesburgu su u prošlosti zabilježeni napadi u kojima su oskudnije obučene žene omalovažavane ili čak prisiljavane da skinu svu odjeću osim donjeg rublja.

UN-ova savjetnica za prava žena, Anu Pillay, objašnjava zašto u Južnoj Africi nošenje mini suknje izaziva toliko uzbuđenje. "Moderno shvaćanje žene kao ravnopravnog, samostalnog bića ne prihvaćaju svi društveni slojevi. Mnogi južnoafrički muškarci ignoriraju napore vezane uz emancipaciju i smatraju da je obaveza žene da se vjenča, rađa djecu i bude poslušna", kaže Pillay. Ako je potrebno, ta poslušnost se može postići nasiljem. Međunarodna policijska agencija Interpol polazi od toga da je u Južnoj Africi svakih 17 sekundi neka žena prisiljena na seksualni odnos. Izgovor počinitelja obično glasi da ga je na akt navela provokativna odjeća žene. Dakle, za visoku stopu silovanja žena su po toj logici, krive same žene.

"To je naravno apsurdno. Rezultati studija su pokazali da se žene zloupotrebljavaju, bez obzira koje su starosne dobi i kako su obučene", kaže Christa Stolle iz organizacije za zaštitu prava žena "Frauenrechte". Međutim, u mnogim afričkim zemljama se ti mitovi o silovanju koriste kao izgovor za dalja seksualna zlostavljanja i da bi se ženama uskratilo pravo da same odlučuju. "To se ni u budućnosti neće promijeniti, sve dok se žene ne uključe u rješavanje problema", kaže Stolle.