Afganistan gladuje - i zbog politike Zapada?

Afganistan je "pakao na zemlji", izjavio je još koncem prošle godine David Beasley, voditelj Svjetskog programa za hranu UN-a (WFP). Doduše, od kako su talibani preuzeli vlast u kolovozu  2021. gotovo da nije bilo oružanih borbi, ali čitavo gospodarstvo zemlje je na koljenima. Međunarodna krizna grupa (International Crisis Group) iz Bruxellesa smatra kako bi "glad i bijeda pod vladavinom talibana mogla odnijeti više ljudskih života nego svi ratovi u posljednjih dva desetljeća".

Ništa nije postalo bolje od protekle zime, a djelatnici humanitarnih organizacija zvone na uzbunu. Tako Nora Hassanien iz afganistanske podružnice organizacije Save the Children za DW svjedoči kako "obitelji iz očaja" posežu za "sve ekstremnijim i štetnijim načinima da bi preživjeli". Što to znači? "To sadrži čak i prodaju njihove djece, ali i druge stvari koje inače nikad ne bi učinili", kaže Hassanien.

Brojke su dramatične, baš kao i ljudske sudbine koje oni predstavljaju: WFP procjenjuje kako devet od deset Afganistanaca nema dovoljno hrane, kod polovice od 18 milijuna građana te zemlje je nestašica tolika da im hitno treba pomoć.

Ali nema novca. Jedva desetak milijuna ljudi prima barem nekakvu pomoć, rekla je koncem srpnja čelnica WFP-a za Afganistan Mary-Ellen McGroarty. To znači da treba stalno odlučivati, tko će nešto dobiti, a tko će ostati gladan: McGroarty kaže kako je već to "izuzetno teško i često vam se lomi srce" u donošenju odluke.

Niti hrane, niti bilo kakve skrbi...

Osobito je teško mališanima: UNICEF procjenjuje kako je preko milijun Afganistanaca mlađih od pet godina toliko neuhranjeno da im je potrebna liječnička skrb. Ali takve skrbi nema jer je i čitav zdravstveni sustav u rasulu. Samira Sayed Rahman svjedoči o svojoj posjeti u jednu bolnicu u pokrajini Paktia na jugoistoku zemlje: "Nema dovoljno liječnika, nema dovoljno niti drugog osoblja. Liječnici s kojima smo razgovarali nisu primili plaću već šest mjeseci. Odjeli su puni žena s neuhranjenom djecom u naručju. Kod prijevremenih poroda su u jedan inkubator nagurane i po tri bebe."

Afganistan se suočava s nebrojenim krizama: ne samo da su tu razaranja nakon više desetljeća ratova, nego je i klimatska promjena mnoga polja pretvorila u neplodnu pustinju. Na drugim mjestima su tolike kiše da je zemlja poplavljena, a promjena klime je dovela da pada snijeg čak i u lipnju. Povrh svega toga je ove godine bio i potres, ali najveći problem je za međunarodne humanitarne djelatnike činjenicada je zemlja odcijepljena od svake pomoći iz inozemstva.

Rijeka novca presušila preko noći

Preko dvadeset godina je Zapad bio izuzetno aktivan u Afganistanu: vojno, politički, ali i novcem i programima pomoći. Nije sporno da su goleme sume odlazile u džepove korumpiranih raznih službenika, ali novac iz inozemstva je ipak pomogao sagraditi ceste, škole, bolnice, baš kao što je pomagao njihov rad. 

Ali nakon što su talibani preuzeli vlast, preko noći je taj novac prestao stizati. "Bilo je oko 400.000 zaposlenih u javnom sektoru, a onda i još 200.000 pripadnika snaga sigurnosti. Mnoga ta radna mjesta su jednostavno nestala, nikad nije vladala tolika nezaposlenost, a novac proždire inflacija."

Talibani su doduše bili sugovornici Sjedinjenih Američkih Država u mirovnim pregovorima, ali oni su se brzo pretvorili u puko pregovaranje o povlačenju iz zemlje. Tako i vlada koju su formirali talibani nije priznata od međunarodne zajednice. A bez toga je prekinuta svaka gospodarska i financijska suradnja s tom zemljom. Jer SAD su još 1999. organizaciju talibana Afganistana uvrstila u popis terorističkih organizacija, a to onda znači i da su protiv vrhuške Afganistana na snazi međunarodne sankcije protiv islamističkih terorista. I UN su proglasile sankcije protiv pojedinih članova, kako i njemačko ministarstvo vanjskih poslova kaže; "de facto" vlade Afganistana.

I imutak Afganistana "na ledu"

U konačnici, cilj tih sankcija je "zaustaviti svaku mogućnost gospodarske suradnje i sve što prelazi okvire humanitarne pomoći je obustavljeno, svi programi razvoja zemlje su prekinuti", objašnjava Conrad Schetter iz Međunarodnog centra za analizu sukoba u Bonnu (BICC). Afganistan je isključen iz svih tokova robe i novca, što znači da su Afganistanci "katapultirani nazad u ekonomiju samodostatnosti".

Tome pridonosi i odluka američke vlade blokirati imutak središnje banke Afganistana u iznosu od oko sedam milijardi eura, a polovicu tog iznosa zadržati za moguću odštetu žrtvama terorističkih napada od 11. rujna 2001. godine. Za dužnosnicu UN-a Alena Douhan je to veoma upitan korak: "Po međunarodnom pravu, imutak neke središnje banke ne pripada vladi, nego čitavoj zemlji" kaže za DW.

Naravno, to je teorija i ima mjesta sumnji je li i talibani to tako shvaćaju. Ali ishod te mjere jest da i središnja banka Afganistana jedva išta može učiniti bez deviza i deviznih pričuva, a i sam transfer novca u Afganistan je gotovo nemogući pothvat. To svjedoče i u njemačkom ministarstvu za razvoj, a čak i međunarodne humanitarne organizacije kao što je njemačka Pomoć gladnima u svijetu su upućene na usluge arapskog sustava novčanog transfera havale gdje se novac u gotovini uplati povjereniku u jednoj zemlji, a onda on bude isplaćen preko povjerenika u zemlji kamo treba stići.

Treba li okončati sankcije?

Samira Sayed Rahman kaže kako i International Rescue Committee svoj novac tako šalje, makar to "nije pouzdan i održiv način". Ona je sigurna: "Ova kriza (u Afganistanu) je stvorena ljudskom rukom, izazvala ju je međunarodna zajednica." To vjeruje i Nora Hassanien iz organizacije Save the Children: "Nikakva količina humanitarne pomoći neće stvarno riješiti problem. Potrebno je kompleksnije rješenje."

To je mišljenje i Graeme Smith iz Međunarodne krizne skupine  ICG. Početkom lipnja je nakon posjete Kabulu napisao: "Kako bismo spasili zemlju od ponora i još veće katastrofe, moramo okončati njenu izolaciju, potaknuti razvojnu pomoć i uvjeriti zapadne i regionalne vlade u pružanje pomoći u cilju privrednog oporavka."

No i humanitarne organizacije su suočene s pitanjem, je li to moguće u suradnju s režimom koji masovno krši ljudska i manjinska prava, posebno žena i djevojaka. Achim Steiner, voditelj Razvojnog programa UN-a je na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu rekao: "Ne možemo tek zbog moralnog zgražavanja ostaviti na cjedilu 40 milijuna ljudi u Afganistanu!"