Je li bilo moguće spriječiti Hitlerov dolazak na vlast?

Sve je moglo ispasti sasvim drugačije. Jer, početkom 1930-ih izgledalo je kao da Adolf Hitler i njegova stranka Nacional-socijalistička njemačka radnička stranka (NSDAP) klize prema svom kraju. Ovo je rekao njemačko-izraelski povjesničar i pisac Dan Diner o procesu koji je doveo do Hitlerovog preuzimanja vlasti 30. siječnja 1933.

U jesen 1932. NSDAP i njezin predsjednik Hitler morali su se nositi s teškim udarcima. Čak su i suvremenici bili iznenađeni Hitlerovim imenovanjem za kancelara. Posljedice su bile strašne: 60 milijuna mrtvih širom svijeta, 6 milijuna Židova prognanih i ubijenih, ubijeni su i brojni Sinti i Romi, osobe s invaliditetom i homoseksualci.

„30. siječnja 1933. postao je prekretnica u njemačkoj povijesti", rekao je Dan Diner za DW. „Dogodilo se nešto što nam kao povjesničarima, ali i kao suvremenicima, omogućuje da cijenimo vrijeme prije i poslije. To je možda jedan od najistaknutijih i po svojoj vidljivosti jedan od najznačajnijih datuma u ​​njemačkoj povijesti 20. stoljeća."

„Zauzimanje vlasti" je bio prijenos vlasti

Počinje terminom „zauzimanje vlasti“ – što je bila ciljana postavka nacističke propagande. 30. siječnja vlast nije zauzeo Hitler, već je ona predana Hitleru: predsjednik Njemačkog Reicha Paul von Hindenburg imenovao ga je za kancelara Reicha. Ostarjeli general se dugo opirao Hitleru, odbijajući dati mu mjesto kancelara u kolovozu 1932. usprkos dobrim rezultatima na izborima – što je bio jedan od najvećih Hitlerovih poraza.

U svom djelu o Hitleru, objavljenom 1998. godine, britanski povjesničar Ian Kershaw navodi različite čimbenike koji su bili presudni za preuzimanje vlasti: s jedne strane, došlo je do erozije demokracije da bi se zaštitili ili nametnuli vlastiti – često ekonomski interesi i, posebno, sljepilo desnih konzervativaca u njihovoj odlučnosti da „eliminiraju demokraciju i unište socijalizam”.

U previranjima tijekom svjetske ekonomske krize ponovo se oslanjalo na autoritarni sustav. Na kraju, ali ne i najmanje važno, Hitlerova čežnja za moći i razaranjem je više puta podcjenjivana. „Hitler nije bio neizbježni rezultat njemačkog 'posebnog puta'”, rekao je Kershaw, ali nije bio ni samo „nezgoda”. Hitlera se mora promatrati u kontekstu njegovog vremena: rata, revolucije, nacionalnog poniženja i straha od boljševizma.

Naravno, mnogi čimbenici su bili u igri, kaže povjesničar Dan Diner, koji je proveo mnogo usporednih istraživanja na ovu temu. Konkretno, za njega su važni čimbenici ekonomska kriza i struktura Weimarskog ustava, po kojem su radikalizirane stranke mogle brzo ući u parlament.

Ali i dalje je postojalo djelovanje u suprotnom smjeru. Iznenađujući događaj bilo je imenovanje Hitlera, naglašava Dan Diner. „NSDAP je bio pri kraju. Od jeseni 1932. mogao se vidjeti ekonomski zaokret. A to znači da je NSDAP bio na nestanku, gospodarstvo je bilo u usponu. I upravo u tom trenutku Hitler je postavljen za kancelara. A to se jednostavno nije trebalo dogoditi."

Kako je Hitler postao kancelar

Centralni povijesni događaji seciraju se kao pod mikroskopom. Činjenica da je Hitler postao kancelar 1933. također je u biti bio proizvod kompliciranih intriga i zakulisnih igara moći. Veliki broj ljudi igrao je neslavne uloge, prije svih Franz von Papen, koji je tek u studenom 1932. morao podnijeti ostavku na mjesto kancelara Reicha i sada je vidio šansu povratka na vlast. Njegove kalkulacije su uspjele: postavljen je za vicekancelara u vladi Hitler-Papen-Hugenberg 30. siječnja 1933. godine.

Von Papen je bio Hindenburgov čovjek od povjerenja. Pregovarao je o uvjetima za kancelarsku funkciju i zajedničku vladu s Hitlerom u siječnju 1933., na kraju uvjeravajući Hindenburga da je to pravi put. Istovremeno, postalo je očito da se tadašnji kancelar Kurt von Schleicher ne može održati.

U siječnju 1933. druge strane su se ponadale, također zbog naizgled ublaženih Hitlerovih zahtjeva (u kolovozu 1932. on je još uvijek zahtijevao kancelarsku dužnost i četiri glavna ministarstva, a sada je želio „samo" kancelarsku dužnost, Ministarstvo unutarnjih poslova Reicha i Prusko ministarstvo unutarnjih poslova) da bi se Hitlera moglo takorekuć pripitomiti ako bi bio integriran u vladu. To je bila kolosalna zabluda.

Oduprite se u začetku: lekcije za danas

„Postoji jedna Hitlerova rečenica: 'Vi ste me pronašli.' Od ovoga me oblije hladan znoj. Kao da ovdje djeluje neka magična moć koja će uvući osobu u situaciju koja će imati nuklearnu eksplozivnu snagu", kaže Diner o tijeku povijesti.

Dan Diner također promatra povijest u svjetlu suvremenih pitanja. Osobito u današnjim krizama, on vidi paralele s jučerašnjom – također u pogledu 1933. godine: „Veliki problem je bio to što su propale institucije koje su osiguravale demokraciju", kaže Dan Diner. To je značilo gubitak kontrole.

U završnoj fazi Weimarske republike vladom se upravljalo isključivo izvanrednim dekretima, parlament je bio blokiran, a predsjednik Reicha Hindenburg je mogao imenovati i razrješavati kancelare po svom nahođenju. Koje pouke danas treba izvući iz ovoga? Odgovor Dana Dinera je jednostavan, ali smislen: „Čovjek iz toga izvlači pouku da treba poštivati institucije."

I držati oči otvorene: kad je Sturmabteilung (SA), paravojna organizacija Nacional-socijalističke stranke, s bakljama u rukama uvečer 30. siječnja marširala Berlinom do Brandenburških vrata, većina ljudi nije shvatila katastrofu koja počinje. Veliki dio ozbiljnih novina nije vidio razlog za zabrinutost. Samo rijetki su prepoznali opasnost. Ali, njihova upozorenja se nisu čula.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu