Švicarski gardist u borbi protiv IS-a

„To su gluposti. Onaj tko govori takve stvari, taj bi trebao svpj godišnji odmor provesti u Siriji i vidjeti kako je tamo“, priča Cosar, zapovjednik švicarskog bataljona u Sirijskom vojnom savjetu – pobunjeničkoj grupi koja se bori protiv snaga Islamske Države (IS). On je ovim riječima reagirao na prozivke sugrađana, koji tvrde kako bi on po povratku iz Sirije mogao ubijati ljude na ulici. „Nikada ništa nisam uradio protiv Švicarske i uvjeren sam da mnogi Švicarci to razumiju", kaže on.

Iz Švicarske u Siriju

Cosar (na naslovnoj fotografiji u sredini) nosi vojnu uniformu i povez preko čela. Sjedi skrštenih nogu u improviziranom šatoru na jednom groblju, koje se nalazi na vrhu brda. Odavde mu se pruža dobar pogled na položaje protivnika. Riječ je o svega jednom kilometru razdaljine od ratišta i desetak kilometara od mjesta Qamishli. Ipak, ovo nije obično groblje. Vreće pjeska leže na spomenicima kako bi se osigurali položaji snajperista. Čahure se mogu vidjeti na svim stranama. Neke su oštetile grobna mjesta. Jedno je Cosar pretvorio u „spavaću sobu“. Grob je opremljen tankim madracem na kojem vojnici spavaju naizmjenično, ali samo po par sati. Drugo grobno mjesto je pretvoreno u „internet ugao“. To je jedino mesto na brdu, na kojem postoji signal za mobilne telefone.

Cosar je rođen u Sant Gallenu, gradiću na sjeveroistoku Švicarske. Odrastao je u kantonu Ticino, najjužnijoj regiji ove zemlje. Ali ima sirijsko podrijetlo. Njegovi roditelji potiču iz najstarije kršćanske zajednice u svojoj domovini. „Nisam došao u Siriju da bih se borio“, kaže Cosar koji je i član središnjeg zapovjedništva Sirijskog vojnog savjeta. „Uvidio sam da mogu pomoći i tako počeo davati savjete kako se pravilno koristi oružje i organizirati kontrolne točke. Nitko od nas ne voli oružje ili ratovanje", kaže on.

Švicarski dobrovoljac brani sela i gradove u koje su islamisti došli ubijati ljude, mlade i stare. „Naš vojni savjet je osnovan kako bi se zaštitio asirski identitet u ovoj zemlji“, pojašnjava on. „Mi nismo samo manjina, ni ovdje ni u inozemstvu. Mi smo ljudi, čiji su korijeni ovdje", dodaje on. “

Sirijski vojni savjet je osnovan početkom 2013. godine, kada se vojno krilo sirijske kršćanske paravojske Sutoro umješalo u snage sigurnosti, u tri samoprozvana autonomna područja na sjeveroistoku Sirije. Sutoro osigurava gradove u tri kantona – Cizire, Kobane i Efrin. Istodobno, Sirijski vojni savjet raspolaže svojim borcima koji podržavaju pripadnike kurdskih Jedinica za narodnu obranu.

Njihov savez je za mnoge nerazumljiv, ali Cosar tvrdi da ga veze sirijskih Kurda s Radničkom strankom Kurdistana ne zabrinjavaju. I dok Bruxelles i Washington gerilski pokret iz Turske nazivaju terorističkom organizacijom, švicarski vojnik tvrdi da se Kurdi u Siriji bore za „obranu demokracije, slobodu i humanost“.

„Nedostaju mi planine“

O točnom broju pripadnika Sirijskog vojnog savjeta, Cosar ne želi govoriti. Obično odgovara kako je riječ o „nekoliko stotina“. Kaže da još nije izgubio niti jednog borca. „Nismo izgubili niti jednog čovjeka. Rekao bih da nam nisu potrebni dodatni borci. Kurdi imaju 40-godišnje iskustvo u ratovanju. Mi smo ovdje tek dvije godine. Naši treninzi su znatno moderniji nego njihovi“, kaže on.

„Hvala Švicarsko“, dodaje ovaj Sirijac, koji odrastao u Europi. Pri tome misli na vojnu obuku, iako priznaje da bi im dodatno oružje i municija dobro došli.

Ofenziva je počela u Tel Hamisu, početkom rujna. I dalje je veoma iscrpljujuća. Borci moraju dosta hodati, kretati se po mrklom mraku, bez uređaja za noćno promatranje. Ponekad dolazi do direktnog obračuna s protivnikom, na udaljenosti od svega par metara. Ni sam Cosar nije pošteno spavao posljednjih mjesec dana. „Nedostaje li mi Švicarska? Naravno. Nedostaju mi planine. Pogledajte kakve su ove ovdje“, odgovara u šali dobrovoljac sa Zapada.