Što se događa s njemačkim muškarcima?

40 godina pokreta emanicipacije žena u korijenu je promijenilo odnos između spolova u Njemačkoj. Suvremena žena se već odavno u stanju sama izdržavati i uz rad ne samo voditi domaćinstvo već i odgajati djecu. I dok su one tako, htjele ili ne htjele, počele i određivati pravila zajedničkog i obiteljskog života, te same definirale svoje nove uloge, muškarci su bili natjerani u defenzivu i, kako tvrde psiholozi – još uvijek se ne mogu točno odlučiti kakvu ulogu zapravo žele igrati.

U dosadašnjoj potrazi za novim identitetom jasno im je da macho muškarci kakvi su bili nekoć više ne žele biti, baš kao ni „mekušci“. No, do sada se na horizontu prosječnog njemačkog muškarca još nije pojavilo pravo rješenje.

Rješenje u više "stričeka" u dječjim vrtićima?

Iako u prosjeku puno bolje zarađuju i lakše dolaze do vodećih pozicija, prema statistikama, muškarci žive točno pet godina manje od žena, prednjače pred ženama kad se o samoubojstvima radi, češće prekidaju školovanje i imaju lošije ocjene. Čak i kada je riječ o prekidu neke dugogodišnje veze, i tada odlučuju žene.

„Muškarci traže svoj novi identitet, osjećaju se zapostavljenima i da ih nitko ne uzima za ozbiljno. Željeli bi biti „pravi muškarci“ ali ne znaju kako to postići. Pred ženama se osjećaju nesigurnima“, kaže psiholog Matthias Franz. On rješenje, odnosno, djelomični uzrok ovog muškog problema vidi u činjenici da svako peto dijete u Njemačkoj odrasta uz samo jednog roditelja, u 85 posto slučajeva su to majke.

„Upravo je uloga oca za dječake nevjerojatno važna. Samo od njih mogu dobiti prave smjernice seksualnog identiteta – u slučaju kada to pokušavaju učiniti majke – dječaci se u pravilu prestraše. Osim toga, samo od očeva mogu naučiti „muški način rješavanja problema“, objašnjava stručnjak Franz.

S njime se slažu i mnogi drugi stručnjaci okupljeni nedavno na prvom Kongresu za muška pitanja u Düsseldorfu. Jedan dio rješenja mnogi od njih vide u većem broju muškog osoblja u dječjim vrtićima kao i u većem broju učitelja u nižim razredima. No, s obzirom da su upravo ova zanimanja ne samo tradicionalno tipično ženska, već i ne toliko privlačna barem kada su u pitanju „vrijednosti“ poput mjesečnih primanja i statusa na društvenoj ljestvici, teško je zamisliti da bi se odjednom za njih mogli zainteresirati pripadnici jačeg spola.

Državni povjerenici za muška pitanja

Neki pak smatraju da je rješenje u konačnom imenovanju (državnog) povjerenika za ravnopravnost spolova za muškarce, ili pak u intenzivnijem istraživanju muških pitanja, dok treći problem vide u – ženama.

„Zanimljivo je da na kraju opet nas nađu kao krivce umjesto da već jednom započnu s poslom i razmisle što su sve propustili za sebe same učiniti proteklih desetljeća“, kaže jedna od sudionica nedavno održanog Kongresa za muška pitanja u Düsseldorfu.

Bilo kako bilo, pred njemačkim muškarcima očito stoji još puno posla – no, kako kažu mnoge Njemice – „držimo im palčeve da proces njihovog snalaženja, emanicipacije i pronalaska novog identiteta neće trajati toliko dugo koliko je trajao onaj naš“.

Autor: agencije / Željka Telišman

Odg.ur.: Snježana Kobešćak