Žene su u hrvatskoj politici ukras - odluke donose muškarci
9. mart 2020
Iako je pod pritiskom vlastite stranke izašao iz Istarskog demokratskog foruma (IDS) zbog poziva novinarki lokalnog lista na fellatio, Nivio Stojnić nastavio je obnašati dužnost načelnika istarske općine Tar-Vabriga. To bi u svijetu koji se u Hrvatskoj smatra civiliziranim bilo nezamislivo. Time on šalje poruku da gnjusna uvreda koju je javno izrekao zapravo to i nije, da je to nešto posve uobičajeno, a pritom se oslanja na slične izjave puno poznatijih Hrvata. Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić svojedobno je, hvaleći se da svima velikodušno nešto daje izjavio: „Ja da sam žensko, bio bih najbolje žensko."
Međutim, najslavnija izreka, koja je ušla u anale ženomrstva, bila je ona saborskog zastupnika Anta Kovačevića iz desne Hrvatske kršćanske demokratske unije s početka 2000-ih, koji je saborskoj zastupnici Vesni Pusić iz Hrvatske narodne stranke poručio „da ju je dragi Bog stvorio za madraca, a ne mudraca".
Duga tradicija marginaliziranja žena
Da mišljenje kako žene nisu za mudraca i danas dominira političkom scenom u Hrvatskoj zorno pokazuju političke stranke u kojima žene često samo figuriraju na pojedinim funkcijama ili su im prepuštena „manje važna" područja, dok se „visokom politikom" bave muškarci. Takav je slučaj u Puli, gdje je zamjenica gradonačelnika Elena Puh Belci posvećena djeci i mladima i, kako je izjavila, nema ambiciju biti gradonačelnica Pule, na čijem je čelu Boris Miletić, ujedno i predsjednik IDS-a.
To marginaliziranje žena u hrvatskoj politici ima već dugu tradiciju. Zagrebačka aktivistkinja za prava žena Sanja Sarnavka podsjeća na istarski slučaj s početka 2000-ih. Tada je radila i na edukaciji političarki. "Uvijek smo na seminarima postavljali pitanje koja stranka nema nijednu ženu u predsjedništvu, pa su svi navodili desne stranke poput Hrvatske čiste stranke prava (HČSP) ili Hrvatske stranke prava (HSP). Međutim, bio je to Istarski demokratski savez (IDS), jedina stranka koja nikad nije imala žene u Predsjedništvu do tada. Onda je u Sabor došla Dorotea Pešić Bukovac iz Rijeke, ali je ona brzo nestala sa scene jer je imala problema zato što je bila vrlo aktivna i vidljiva", kaže Sarnavka u razgovoru za DW.
Žene - koje neće stvarati probleme
U sadašnjem sazivu Hrvatskog sabora svega je 19 posto žena, a ni novi hrvatski predsjednik Zoran Milanović nije okružen prevelikim brojem savjetnica: tek su dvije, uz još pet savjetnika. „Mislim da je to naprosto tragedija jer je on urbani Zagrepčanin, visokoobrazovani muškarac", kaže Sarnavka.
Prema njenim riječima, Milanović isprva uopće nije želio žene za savjetnice. „Znam da su mu neki preporučivali žene koje su stručnjakinje u različitim područjima, ali ne, on nije htio. A kad su mu rekli da ipak mora imati žene, uzeo je dvije koje zna. Jadranku Žarković je već postavio u Agenciju za odgoj i obrazovanje kad je bio premijer, iako znam da je bilo boljih kandidata. Ali to mu ne smeta zato jer ona nije aktivna i neće mu stvarati problem."
Aktivist za ljudska prava i politički analitičar Žarko Puhovski ukazuje na to da je Žarković postala savjetnica jer je prijateljica Milanovićeve supruge.
Sarnavka pak podsjeća da je i druga savjetnica Melita Mulić došla po pribvatnoj liniji - kao supruga Milanovićevog partijskog druga Igora Dragovana. „Onaj je ranije u jednom trenutku imala 23 različite funkcije, što znači da se ničim nije bavila", napominje Sarnavka. Prema tome, ni ona mu neće stvarati probleme i on će fino sa svojim dečkima upravljati i sve dogovarati, zaključuje Sarnavka. Smatra da žene ne bi smjele pristati na zadanu ulogu, nego se izboriti za jače pozicije ili izaći iz stranke u kojoj nemaju prostor ni glas.
Kvote ne rješavaju problem
Puhovski kaže da smo u situaciji u kojoj se miješaju dva problema. Jedan je vrijednosni, a drugi formalni, postotak žena u javnom i političkom životu. Dio je to liberalnog programa izjednačavanja muškaraca i žena koji se, po njemu, pokazao neuspješnim. „To je najvidljivije u vašoj profesiji, novinarstvu, ili odvjetništvu, gdje žene imaju ogromnu većinu, a svejedno se stvari nisu promijenile. To se ne rješava većim brojem žena jer one koje po ovim kriterijima uspijevaju su često više mačo orijentirane od samih muškaraca, inače ne bi uspjele", navodi Puhovski.
Taj formalni dio, po njemu, ima smisla samo u situacijama kakva je, recimo, bila u IDS-u, gdje uopće nije bilo žena, a tako je dugo bilo i u HDZ-u. „Međutim, onda je HDZ imao i prvu premijerku i prvu predsjednicu države, iako ta stranka baš i nije naklonjena ženskim pravima, ali zbog unutarnjih razloga došlo je do toga da su oni zapravo čitali lekciju svim drugim strankama jer su imali dvije žene na čelu. Sasvim sigurno bih mogao dokazivati da gospođa Kolinda Grabar Kitarović nije baš puno učinila na promociji ženskih prava", veli naš sugovornik.
Duboko ukorijenjeni patrijarhalni odnosi
Po njegovom mišljenju treba razlikovati formalno pitanje udjela žena i pitanje vrijednosti, a tu se radi o ravnopravnosti i toleranciji. „To nailazi na hrid koja se zove patrijarhalni odnosi, koji se u nas reproduciraju na najnižoj i najteže promjenjivoj razini obiteljskog socijaliziranja, obiteljskog odrastanja. Oni još uvijek važe u najvećem dijelu društva, pa se onda preslikavaju i na javnost", objašnjava Puhovski.
Uvjerenje o tome da su žene u politici često samo formalno, bez istinskog utjecaja na donošenje važnih odluka, ilustrira suđenjem Ivi Sanaderu, bivšem premijeru i predsjedniku HDZ-a. „Svi iz vodstva stranke s dobrim su razlogom u najmanju ruku bili osumnjičeni, ako ne i optuženi, osim Jadranke Kosor jer nju kao ženu, koja je tad bila potpredsjednica stranke, nisu zvali na one prave neformalne sastanke na kojima se odlučivalo", kaže Puhovski.