"Četvrti čovjek" za CDU

Retgen je još pred više od 10 godina bio na prilično sigurnom i pouzdanom putu ka političkom vrhu. To je vjerovatno tako jer dobro poznaje pravila političke igre ili kako je sam rekao: „Politika je polje na kojem ne vlada otvoren i iskren izkaz, već na kojem se svim sredstvima i metodama vodi borba za moć“.

Godine 2012. se kandidovao za funkciju premijera Sjeverne Rajne Vestfalije. Istovremeno je govorio kako je spreman da služi stranci tamo gdje to ona hoće. Ali, kada je na izborima ubjedljivo izgubio, sa najlošijim ikada rezultatom za CDU u toj saveznoj zemlji, stranka, tada oličena u kancelarki Angeli Merkel, nije ga više htjela na visokoj funkciji. Tako je smijenjen direktnom odlukom kancelarke. Vratio se 2014. kada je postao predsjednik Odbora Bundestaga za spoljne poslove.

Sada je kao jedan od razloga za svoju kandidaturu za šefa CDU naveo da se, kako kaže, u Njemačkoj previše ljudi osjeća ostavljenim na cjedilu. Što se tiče političke orijantacije, on bi da CDU ostane stanka centra koja je jasno distancirana od Alternative za Njemačku kao i od Stranke ljevice. Što se tiče ljevice, on smatra da se ona još nije suočila sa prošlošću u vidu Jedinstvene socijalističke partije DDR, da se ne distancira od ljevičarskog ekstremizma i da je na spoljnopolitičkom planu Ljevica podrška politici ruskog predsjednika Putina koji je za Retgena jedan od glavnih svjetskih zlikovaca.

Retgen je član uprave trusta mozgova „Atlantski most". Inicijator te organizacije je bio Džon Mekkloj koji je još prije Drugog svjetskog rata bio posrednik u važnim poslovima između SAD i nacističke Njemačke; poslije rata je bio jedan od važnih rukovodilaca u okupiranoj Njemačkoj. Na čelu te organizacije se inače do 2019. godine nalazio još jedan kandidat za predsjednika CDU – Fridrih Merc. Retgen je 2014. bio i učesnik Bilderberške konferencije. Evo šta o njegovoj kandidaturi za šefa CDU piše njemačka štampa.

„Retgen ima mnogo jakih strana kao i Merc", piše dnevnik Zidojče cajtung, „ali nema Mercove slabosti. Može li da pobijedi? To se ne zna. Jer, nije riješeno ni da li je on iz svog poraza 2012. U Sjevernoj Rajni-Vestfaliji zaista naučio toliko da bi može da podari novu snagu svojoj stranci. Ako na kraju izgubi, onda je učinio svojoj stranci veliku uslugu: prinudio je da iz takmičenja osjećanja pređe na takmičenje sadržaja".

Magazin Špigel piše: „Retgenov postupak je definitivno učinio nemogućim svako rješenje koje bi se baziralo na opštoj saglasnosti u stranci – rješenje kakvo je priželjkivalo stranačko rukovodstvo. Sada može da se očekuje višenedjeljno takmičenje na otvorenoj sceni, uključujući i debatu o temeljnom usmjerenju stranke. Sada bi moglo doći do pravog nadmetanja ideja i diskusije o suštini i smislu CDU. Ali, da li su četiri muškarca iz istog pokrajinskog ogranka stranke stvarno dobar preduslov za tako nešto? Velika je i opasnost od stvaranja novih podjela i zastoja u stranci."

„Bar je Norbert Retgen zvanično podnio kandidaturu", piše magazin Štern aludirajući na činjenicu da ostala trojica to još nisu uradila, „a način na koji je to učinio mnogo govori o stanju u kojem se stranka nalazi. Napisao je kratko elektronsko pismo Kući Konrada Adenauera – tako nešto nje danas očigledno dovoljno. Zato Lašet, kao šef CDU u Skevernoj Rajni-Vestfaliji, izgleda kao da nema kontrolu nad dešavanjima u svom rejonu. Jer, Retgen je njegov treći takmac iz istog pokrajinskog saveza".

Dnevnik Berliner morgenpost smatra da „na plan predaje vlasti u stranci koji je napravila kancelarka sada može da se gleda kao na propao plan. Anegret Kramp-karenbauer vodi razgovore sa svim učesnicima. Ali njen uticaj na to ko će biti šef stranke se smanjuje iz dana u dan. Sada bi kancelarka morala da brzo oslobodi svoju fotelju, čuje se od protivnika Merkelove u stranci. Doduše, postavlja se pitanje: kome to koristi? Da li bi novi izbori sada zaista bili dobri za CDU? Ili će se javiti opasnost da prije svega AfD i Zeleni profitiraju od toga?"

Priredio Saša Bojić