Zlostavljanje u Kkatoličkoj crkvi u Francuskoj

Kada se čita oko 200 stranica svjedočanstava žrtava zvuči kao opisivanje noćnih mora. "Svećenik me uvukao u svoj šator, a zatim ga zatvorio", piše jedna od žrtava, čije se ime u izvješću ne navodi. "Poljubio me u usta – s jezikom. To je bilo odvratno. Mazio me. Skamenila sam se. Naučio me riječima i postupcima koji mu bili nepoznati - samozadovoljavanje, felacio... Rekla sam sebi - moram ga poštovati, on je svećenik. I moji su ga roditelji toliko cijenili."

Tisuće žrtava zlostavljanja su tijekom dvije godine ispričali priču tzv. Komisiji Ciase o svojoj duboko ukorijenjenoj traumi. Komisija procjenjuje da je između 1950. i 2020. godine oko 330.000 djece diljem zemlje bilo žrtva seksualnog nasilja u crkvi. U 216.000 slučajeva počinitelji su očito bili svećenici, a u više tisuća slučajeva laički članovi Crkve. U izvješću na 2500 stranica Komisija daje 45 prijedloga o tome kako bi se takvo nešto moglo spriječiti u budućnosti.

"Takva sumnja je teret nama katolicima"

Komisiju Ciase osnovale su 2018. krovne organizacije Katoličke crkve u Francuskoj, Biskupska konferencija CEF i Konferencije vjernika, Corref. "Od 2000. godine aktivno se borimo protiv seksualnog zlostavljanja u našim crkvama, ali to jednostavno nije bilo dovoljno", priča Olivier Leborgne, nadbiskup Sjevernog Arrasa i potpredsjednik CEF -a. 

"Vidjeli smo to u aferi oko nadbiskupa Lyona, Philippea Barbarina, koji je optužen 2016. godine i kasnije da nije prijavio nekoliko slučajeva seksualnog zlostavljanja pravosuđu. Ovaj je slučaj bio glavni razlog zašto smo zatražili od Jean-Marca Sauvéa osnivanje Ciase." Sauvé je ranije bio potpredsjednik Vrhovnog suda Francuske.

Bilo je važno da komisija, za razliku od drugih zemalja poput Njemačke, bude potpuno neovisno od crkve. "Takva sumnja je bila teret za nas katolike obzirom da naš kredibilitet zavisila od autonomije tog posla", kaže Leborgne.

Nezavisno povjerenstvo - također zbog sekularnosti Francuske

Činjenicu da je tijelo bilo potpuno neovisno potvrđuje odvjetnik Jean-Marie Burguburu, predsjednik Državnog povjerenstva za ljudska prava i član Komisije Ciase. 22 člana ovoh povjerenstva su bili sociolozi, psiholozi, povjesničari i antropolozi - izaslanici Crkve nisu bili prisutni radi sprječavanja sukoba interesa. Također nije bilo žrtava zlostavljanja. Također nije bilo važno je li neko katolik ili nije.

"Gospodin Sauvé mogao je slobodno birati tko će postati član komisije. Crkva naš rad ni na koji način nije nadzirala", rekao je Burguburu za DW. Marie-Jo Thiel, ravnateljica Europskog istraživačkog centra za etiku na Sveučilištu u Strasbourgu u istočnoj Francuskoj i autorica knjige "Katolička crkva i skandali sa zlostavljanjem maloljetnika" dodala je kako su svi smatrali da je Sauvéa osoba sa potpunim integritetom. 

"Sustavni problem"

"Svi, bilo lijevi ili desni, znaju da je ovaj bivši potpredsjednik najvišeg suda kompetentan i nepristran", kaže ona. Osim toga, neovisnost komisije leži u francuskom Ustavu: " U Francuskoj su crkva i država strogo odvojene. Crkva također ima daleko manje društvenih zadataka nego, na primjer, u Njemačkoj, gdje vodi bolnice i druge ustanove. "

Vjerojatno je zbog te neovisnosti rezultat istrage Ciase bio toliko iznenađujući. "Nitko nije očekivao da je zlostavljanje tako rašireno u našoj crkvi", kaže nadbiskup Leborgne.

Izvješće govori o "sustavnom" problemu. Dugo se prema žrtvama zlostavljanja odnosilo s potpunom ravnodušnošću, pa čak i okrutnošću. Mnogo toga je zataškano i demantirano, navodi se u izvješću. Tek od 2000. godine - što je vjerojatnije od 2016. - poduzete su, kako se dalje navodi, mjere za sprječavanje takvih napada ili suočavanje s njima - ali u neodgovarajućem obliku.

Decentralizirajti crkvu i reformirati kanonsko pravo

Stručnjaci povjerenstva kritiziraju snažno centraliziranu strukturu moći Katoličke crkve - svećenici su previše postavljeni na pijedestal i stoga su sve više u iskušenju da zloupotrijebe tu moć. Morala se, kako navode, reformirati izobrazba svećenika i svećenstva, moralo se više govoriti o skandalima sa zlostavljanjem, a kandidate je trebalo i psihološki provjeravati. Osim toga, navodi se dalje, mora se postaviti pitanje celibata i reformirati kanonsko pravo. To bi, navodi se dalje, jasno trebalo biti podređeno sekularnom pravu. Tajna ispovijesti se ne bi trebala primjenjivati ​​kada neko prizna seksualni napad.

Osim toga, slučajevi zlostavljanja morali bi se detaljno rješavati, a žrtve pojedinačno obeštetiti, koristeći resurse crkve i počinitelja. Od posljednjih, procjenjuje se da ih ima oko 3.000 osoba, vrlo je mali broj još uvijek živ. 

"Naša struktura mora postati demokratičnija i decentralizirana"

Za franjevačkog redovnika Michela Lalouxa, koji sjedi u Correfovom upravnom odboru, izvješće jasno dovodi u pitanje klerikalizam, tj. utjecaj klera. "Naša struktura mora postati demokratičnija i decentralizirana i potrebno nam je više žena menadžerica", rekao je on za DW. I on se zalaže za pravilno praćenje i naknadu žrtvama. Međutim, ne vjeruje da bi se ukidanjem celibata riješio problem.

No važno je među svećenstvom otvorenije govoriti o seksualnosti i pomoći im da imaju uravnotežen život, na primjer vježbanjem. "Opasno je kad je neko nesretan, a zatim to pokuša nadoknaditi fizičkim nasiljem", kaže on. Nadbiskup Leborgne također smatra da se crkva mora temeljito reformirati.

No, propitivati ​​tajnu ispovijedi, prema njegovom mišljenju, nema smisla. "To bi samo značilo da nam ljudi ništa više ne govore i da ih čak nemamo priliku uvjeriti da odu u policiju", kaže on.

Prvi službeni odgovori u novembru

Odvjetnik Burguburu, i sam pobožni katolik, ipak je uvjeren da će crkva dugoročno prihvatiti mnoge preporuke. "Naravno, to se ne događa preko noći - proći će mjeseci ili godine", kaže on. "Ali poenta našeg rada bila je vratiti crkvu na pravi put i siguran sam da će sada biti bolje."

Prvi službeni odgovori trebali bi biti dâti u novembru. Zatim CEF i Corref održavaju svoju sljedeću polugodišnju plenarnu skupštinu.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu