Zbog čega Mađarska pravi ogradu

S početkom jeseni svake godine mađarski premijer Viktor Orban nastup na takozvanom "Pikniku u Kečeu", što je skup mađarskih konzervativaca, koristi za držanje govora. Ove godine, kao što se i očekivalo, govorio je o izbjeglicama. Kao što se očekivalo - govor je bio prilično "militantan".

Evropa je bogata, ali slaba, što je opasna kombinacija. "Liberalno blebetanje" je odvelo cijeli kontinent u krizu identiteta. Evropa i njene nacije bi trebalo da sačuvaju svoj etnički i kulturološki sastav, a Mađarska će to učiniti u svakom slučaju. Ova zemlja ne želi vještačke i ubrzane promjene do kojih dolazi zbog muslimanskih useljenika. Stoga je vrlo važno da se prvenstveno mlade generacije uče patriotizmu i nacionalizmu, da, naprimjer, u prodavnicama kupuju mađarske produkte, a u razgovoru ne koriste moderne anglicizme.

Na istoku Evrope Viktor Orban nije usamljen u ovakvim stavovima, ali je on jedini koji ih glasno iznosi. Osim toga - tako nešto naišlo je na odobravanje njegovih zemljaka. Ankete pokazuju da mnogi Mađari misle isto što i premijer. Otkuda tako nešto u trenutku kada se na drugom kraju ovog kontinenta vode rasprave ne o ograđivanju, nego o većem otvaranju prema svijetu.

Lov na glasove birača

Ovdje se u prvom redu radi o unutrašnjoj politici. Orbanov krug najbližih saradnika instrumentalizovao je izbjeglice kako bi se prevazišao pad popularnosti vladajuće stranke Fidesz. S uspjehom. Talas izbjeglica i haos u Mađarskoj, koji je dobrim dijelom isprovociran od strane vlade, te stroge vojno-policijske mjere kao rješenje, ponovo su odvele Orbana na vrh ljestvice popularnosti političara.

Orbanov nacionalizam i pozivi na izolaciju i homogenizaciju su u većini društva pozitivno prihvaćeni. Analitičari smatraju da postoje kompleksni razlozi za tako nešto. "Kao i mnoge druge države srednje Evrope, i Mađarska je tokom istorije osjetila na svojim leđima dvostruki moral zapadnih demokratija, kao i to da se ona tretira kao država drugog reda", kaže konzervativni politolog Agoston Mraz. On podjseća na Trianonski mirovni sporazum iz 1920. Nakon Prvog svjetskog rata Mađarska je odlukom sila koje su pobijedile dvije trećine svojih teritorije morala da prepusti susjedima. "Još uvijek postoji snažan utisak da velike sile utiču na suverenitet srednjeevropskih država, ili su barem u stanju da to učine.

Nema sučavanja s prošlošću

Intelektualci poput poljskog istoričara Jana T. Grossa vjeruju, da na stav prema izbjeglicama u državama poput Poljske i Mađarske utiče i nedostatak suočavanja s fašističkom prošlošću. "Samo ako se to desi, ljudi će prepoznati svoju obavezu da spasu one koji bježe od svoje grozne sudbine", napisao je nedavno Gross u jednom komentaru na portalu "Project Syndicate 2015".

U Mađarskoj ne samo da nije bilo suočavanja sa vlastitom ulogom u holokaustu, nego je ona u pravilu gušena. Spolja se propagira internacionalizam i mir među narodima, ali unutar društva se zbog izolacionističke politike stvara resentiman. Mađarska je, poput drugih istočnoevropskih država, nekada velikodušno prihvatala useljenike iz drugih komunističkih država, ali kontakt sa domicilnim stanovništvom nije bio poželjan.

Konkurencija za radna mjesta?

Mađarski marksista i filozof G. M. Tamás, danas jedan od predvodnika i prvih mislilaca nove ljevice na istoku Evrope, vidi još jedan razlog za ovakav stav prema izbjeglicama. "Postoji jedna vrsta konkurentne migracije. Istočnoevropske države ne bi preživjele bez emigracije vlastitih prekobrojnih radnika u smjeru zapadne Evrope", piše on u jednom eseju.

Tako se samo u protekle četiri godine iz Mađarske iselilo oko 650.000 ljudi koji su našli posao u inostranstvu. "Vitalni interes zemalja poput Mađarske je da se zaustavi talas izbjeglica, jer su oni konkurencija u borbi za resurse Zapada i zato što je privreda istočnoevropskih država u žalosnom stanju."

Na ovu konkurenciju za radna mjesta Viktor Orban je upozorio u svom govoru u Kečeu: "Izbjeglice ne traže sigurnost zbog toga što su ugrožene ili zato što im prijeti smrt, one žele da osiguraju za sebe određeni kvalitet života. Oni žele život koji mi živimo."