Zašto se Sjedinjene Države i Irak međusobno trebaju?

Sjedinjene Američke Države i Irak su se ove sedmice zajednički dogovorili da se do kraja godine završi američka vojna misija u Iraku. Odluku su donijeli američki predsjednik Joe Biden i irački premijer Mustafa al-Kadhimi nakon što su se u ponedjeljak sastali u Washingtonu.

"Bezbjednosni odnosi u potpunosti će preći na obuku, savjetovanje, pružanje pomoći i razmjenu obavještajnih podataka", navodi se u zajedničkom saopštenju nakon sastanka koji je nazvan "strateški dijalog".

"U Iraku do 31. decembra 2021. više neće biti američkih snaga s borbenom ulogom", dodaje se.

U izjavi se također navodi da su baze koje koristi američko osoblje bile "iračke baze i djeluju prema postojećim iračkim zakonima", te da su svi međunarodni vojnici bili tamo samo da bi pomagali u borbi protiv ekstremističke grupe poznate kao "Islamska država" (IS).

Ljutnja Iračana nakon atentata

Pomenuti dogovor nije nikakvo iznenađenje. On je direktan rezultat događaja iz januara 2020. godine.

Trećeg januara te godine, iranski vojskovođa Qassem Suleimani i irački vojskovođa, Abu Mahdi al-Muhandis, ubijeni su u napadu američke bespilotne letjelice dok su napuštali aerodrom u Bagdadu. Obojica su bili viši zapovjednici „poluzvaničnih" paravojnih formacija koje podržava Iran, poznatih kao Narodne mobilizacijske snage (PMF) u Iraku.

Bijesni zbog bespravnog atentata na iračkom tlu, lokalni političari su kasnije tog januara glasali za protjerivanje svih američkih vojnika. Ovosedmična odluka rezultat je upravo tog neobavezujućeg parlamentarnog glasanja.

Međutim, uprkos najavama, ovo nije konačno i drastično povlačenje kao što se nedavno desilo u Afganistanu. Veća je vjerojatnoća da će ovom odlukom američke trupe promijeniti svoja mjesta, te da će se njihova uloga redefinisati. Trenutno u zemlji ima oko 2.500 američkih vojnika.

Diplomatski teatar

New York Times opisao je novi sporazum kao "namješteni diplomatski teatar", a iz Sabereen Newsa, kanala na Telegramu posvećenog PMF-u, ljutito su napisali: "Nijedan američki vojnik neće biti povučen... samo će se opis njihovog angažmana promijenjen na papiru!" Sabereen je objavio nekoliko poruka u kojima stoji da će se nastaviti boriti protiv američkih snaga, koristeći hashtag „#PovlačenjePodNašimUslovima".

Čemu teatar? Najvjerojatnije zato što je tolerancija na američko prisustvo u Iraku jedna vrsta javne tajne - nešto oko čega se gotovo svi na vlasti prešutno slažu, ali o čemu političari obje strane neće javno da razgovaraju.

"Većina iračkih lidera, uključujući i one koji to otvoreno ne govore, svijesni su koliko je važna prisutnost SAD-a u Iraku", rekao je za DW Renad Mansour, direktor „Iračke inicijative" na londonskom Institutu za politiku „Chatham House". "I vrlo mali broj iračkih čelnika, među kojima je i nekoliko vođa oružanih snaga, želi da se SAD u potpunosti povuče i da se prekinu veze", objašnjava on, aludirajući na čelnike paravojnih formacija koje podržava Iran, a za koje se smatra da stoje iza trajnih napada dronova na baze koje koriste američke trupe, kao i na američke konvoje.

Ako bi SAD u potpunosti napustile Irak, vjerojatno bi ih slijedile i druge zemlje Zapada, poput Velike Britanije i Njemačke. Ako bi se to dogodilo, Irak bi postao "država parija", dodao je Mansour, "ona koja je zatvorena za ostatak svijeta."

A to nije nešto što čak ni Iran - priznati američki protivnik u Iraku - želi. Iran takođe ima koristi od toga što je susjedni Irak otvoren za svijet onda kada je i sam Iran pogođen sankcijama i izbjegavan od strane većine međunarodne zajednice, objašnjava Mansour.

Najavljujući odluku o povlačenju, premijer al-Khadimi rekao je da Iraku više nisu potrebne borbene trupe. "I to je istina", rekao je u razgovoru za DW visoki zvaničnik iračke vlade koji je htio ostati anoniman. "Ali u praktičnom smislu, i dalje su nam potrebne američke snage, posebno kada je riječ o borbenom zrakoplovstvu. Iračko zrakoplovstvo je relativno slabo i da nije bilo američkog ratnog zrakoplovstva, zemlja bi bila daleko više ranjiva na vanjske napade bespilotnim letjelicama, a imali bismo poteškoće i u izvođenju zračnih napada na IS. Iračkoj vojsci također trebaju podaci američke obavještajne službe o teroristima IS-a. "

Ali ono što je najvažnije, navodi visoki zvaničnik, je edukacija vojnih trupa koje po njegovom mišljenju moraju ostati „neutralne, profesionalne i jake".

Koji su interesi Sjedinjenih Država u Iraku?

Potpuno povlačenje naštetilo bi i američkim interesima, tvrde analitičari iz kalifornijske istraživačke organizacije „Rand" u izvještaju iz maja 2020. godine. Nakon razmatranja različitih mogućnosti, uključujući i potpuno povlačenje, istraživači „Randa" zaključili su da je najbolji odgovor za Sjedinjene Države negdje u sredini, uz održavanje malog tima savjetnika i trenera.

"Podržavanje stabilnog Iraka je u kontinuiranom dugoročnom interesu SAD-a," tvrde analitičari, te dodaju: "Dugoročno prisustvo također održava američki uticaj u Iraku, što zauzvrat može pomoći u slabljenju iranskog, ruskog i drugog lošeg uticaja."

Američke trupe su u Iraku od 2003. godine, kada je u martu te godine stiglo oko 125.000 američkih vojnika, navodno da unište "oružje za masovno uništavanje". Tokom invazije srušen je irački dugogodišnji diktator Saddam Hussein.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu