Zaboravljena sudbina prisilnih radnika iz nacizma

Hanna S. je imala osam godina kad joj je njena pra-teta umrla. Bila je premlada da shvati što se dogodilo bakinoj sestri koja je morala na prisilni rad u nacističkoj Njemačkoj. Ona je bila jedna od 13 milijuna drugih žena, muškaraca, i djece. Mnogi od njih deportirani su iz zemalja koje su okupirali nacionalsocijalisti u Njemački Reich i prisiljeni na težak rad.

Nepotpuna obiteljska povijest

„Slučajno sam saznala za sudbinu svoje pra-tete", kaže Hanna S., koja dolazi iz Bjelorusije, ali ne želi da navedemo njeno puno ime.  Sreli smo je u Berlinu, gdje provodi ljetni odmor na seminaru o nacističkom prisilnom radu. „O tome se u mojoj obitelji nije puno pričalo", kaže ova živahna žena duge smeđe kose. "Smatram da je to vrlo sramotno", kaže ona. Podaci, koje Hanna ima o svojoj pra-teti, su shodno tome nepotpuni. "To je praznina u mojoj obiteljskoj povijesti", kaže ona.

Hanna zna samo to da je njezina pratetka morala peći hljeb. Ali, nada se da će jednog dana saznati više. I to je jedan od razloga zašto je došla u Berlin, u Dokumentacijski centar o nacističkom prisilnom radu.

Ovdje, zajedno s ostalim zainteresiranima za povijest, sudjeluje na desetodnevnom studijskom seminaru, koji organizira Action Reconciliation Service for Peace i dobiva detaljne informacije o temi prisilnog rada u vrijeme nacizma. Osim nje, iz Bjelorusije je tu još petero sudionika. "Tema me dotiče, ali je i emocionalno iscrpljujuća”, kaže 30-godišnjakinja koja radi kao učiteljica. Kasnije želi sama dodatno istraživati ​​arhive. 

Barake kao smještaj

Dok to priča, Hanna gleda u gole zidove barake, u kojoj su u vrijeme nacizma bili smješteni prisilni radnici. Ona je dio bivše kasarne, koja je građena od 1943. godine i danas služi kao autentično mjesto sjećanja na području Dokumentacijskog centra za nacistički, prisilni rad.

Stablo ispred prozora je već tada bilo tu, kao i kuće, s kojih su stanovnici mogli vidjeti logor - i gledati kako prisilni radnici rano ujutro trče u okolne tvornice i navečer se vraćaju na spavanje. Potrebno je malo da se zamisli skučenost, hladnoća i strašni higijenski uvjeti u kasarni, o čemu su kasnije pričali mnogi očevici. Privatnosti nije bilo, čak ni u prostoriji sa toaletima na kraju hodnika.

"Logor na svakom uglu"

Primjer Berlina posebno dobro ilustrira ogromne razmjere korištenja prisilnog rada. Berlin nije bio samo središte moći za nacionalsocijaliste, već i mjesto velikih industrijskih tvrtki i kompanija za proizvodnju oružja. One su imale veliku potrebu za radnicima, pogotovo jer su mnogi njemački muškarci bili na frontu i stoga nedostupni.

Samo u Berlinu oko pola milijuna muškaraca, žena pa čak i djece bilo je prisiljeno raditi. "Prisilni rad je bio posvuda u Berlinu", objašnjava povjesničar Roland Borchers, koji istražuje nacistički prisilni rad u Dokumentacijskom centru. „Na svakom uglu bio je logor", kaže on. Teško da se nešto od toga može vidjeti u današnjoj gradskoj slici. 

Baza podataka koja se povećava

Prema procjenama povjesničara, u Berlinu je bilo oko 3.000 logora za prisilni rad. Osim jednostavnih baraka, kao kolektivni smještaj služila su i spremišta, tavani ili privatni stanovi. 2000 ovih logora već je dokumentirano u javno dostupnoj bazi podataka, koju Borchers redovito dopunjava dodatnim podacima. "Stalno pronalazimo nove logore", kaže on.

Tokom nacističke ere svaka je tvrtka mogla zatražiti prisilne radnike - od velike tvornice oružja do pekare. "Morali su otići do Ureda za zapošljavanje, objasniti svoje potrebe i dokazati da je njihova tvrtka važna", objašnjava Borchers. „Potom su im dodjeljivani prisilni radnici", kaže on.

Perspektiva žrtve

Nakon Drugog svjetskog rata tema nacističkog prisilnog rada dugo vremena nije privlačila mnogo pažnje. Na tom se počelo raditi tek sredinom 1980-ih, i do danas se radi na tome. Borchers naglašava da neki aspekti još nisu dovoljno ispitani. Iznad svega, kako kaže, premalo se zna o perspektivama i iskustvima žrtava. I Hanna je iskusila da se u mnogim obiteljima, zbog srama ili iz drugih razloga, malo govorilo o toj temi. Utoliko je važnije, smatra ona, pozabaviti se temom nacističkog prisilnog rada "kako se takvi zločini ne bi ponavljali u budućnosti".

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu