Vjera je samo isprika

Deutsche Welle: Kolika opasnost proizlazi od te grupe „ratnika“?

Jochen Müller: To je teško procijeniti. Naravno da postoji potencijalna opasnost i nju ne treba podcjenjivati. Može se pretpostaviti da pojedinci u Siriji i Iraku završavaju borbenu obuku, možda se i vraćaju u Njemačku sa zadatkom da izvedu terorističke napade. Sigurnosne institucije se moraju i ovdje aktivirati. No usprkos opasnosti po sigurnost ja te dječake i mladiće ne vidim kao potencijalnu opasnost i naoružane teroriste, nego kao na mlade ljude u nevolji. Mislim da su zanemareni, da su u pitanju ljudi koji traže odgovore i smjer u životu. Mnogi će se vratiti frustrirani i razbijenih iluzija. Njihovi problemi će i dalje postojati nakon njihovog povratka. Moraju se razmotriti motivi koji su ih odveli u Siriju i Irak i način na koji se mogu ponovo integrirati u njemačko društvo.

Propagandni snimci IS-a su užasavajući. Zašto su mladi toliko prijemčivi za ove poruke?

Motivi mladih su raznovrsni. Kod osoba koje su toliko radikalizirane da su spremne na nasilje i da same sebe uvuku u rat, vrlo često primjećujemo teške obiteljske odnose. Često im nedostaje figura oca. Uz to imaju probleme u društvu i u školi, nemaju zaposlenje ili ih nitko ne cijeni. Oni traže svoju zajednicu, orijentaciju, jasne odgovore. Govorim o generaciji '11. rujna'. To su mladi koji su odrasli ovdje u Njemačkoj, u vrijeme kada je islam sve češće stavljan pod znak pitanja. Morali su se izboriti s tom činjenicom, a poslije terorističkih napada 2001, i sa sve izraženijim povezivanjem s nasiljem i terorizmom. Kao mladi sa stranim korijenima, oni traže svoj identitet. Ali među borcima je i mnogo konvertita.

Gdje oni pronalaze odgovore?

Obitelji, razne vjerske zajednice ili džamije, ali i ja osobno, ne možemo uvijek zadovoljiti tu njihovu potrebu. Oni često završe na internetu, tamo nastavljaju potragu i nalaze odgovore selefija, koji preplavljuju internet svojim porukama. Njihovi odgovori su jednostavni i jasni. Društvo zato mora stvoriti okvire u kojima ti mladi ljudi mogu na normalni način prihvatiti svoju vjeru – na primjer u školama. Islam je dio Njemačke i ta mladež, bilo da je religiozna ili nije, jasno spada u tu cjelinu.

Služba za zaštitu ustavnog poretka već nekoliko godina nadgleda selefijsku scenu u Njemačkoj. U njoj ima ljudi od potpuno nenasilnih, do onih s terorističkim obilježjima. Jesu li selefije povezani s džihadistima u Iraku i Siriji?

U ovom trenutku, dok razgovaramo o radikalizaciji, uvijek mislimo na tih 6.000 selefija koji su ekstremisti. Rekao bih da je većina selefija zadojena ideologijom i predstavlja prijetnju po demokraciju. Ali od tog broja, samo nekoliko stotina je istodobno i spremno na nasilje. Ovdje društvo mora da intervenirati – u školama, u orijentaciji za mlade, u političkom obrazovanju – mora ukazati na te opasnosti i skrenuti pozornost mladih.

To je užasavajuće. Ja to uspoređujem s mladima koji nasumično pucaju po školama, koji se žele osloboditi frustracije i agresije koju su nagomilali. Ali to su pojedinačni slučajevi. U školama sam morao raditi s 13-godišnjacima koji su bili na pragu radikalizacije i koji su mi rekli kako štede od džeparca da bi otišli u džihad. Radikalizacija se odvija na vrlo različite načine. Kod ponekih traje dosta dugo. Netko im se obrati, i uvede ih u društvo koje ih radikalizira. Tamo se takvi stavovi sve više potvrđuju i mladići zauzimaju sve ekstremnije stavove. Prije ili kasnije se javi i želja da se nešto poduzme, a ne samo priča. Kod malog broja mladića koji se radikaliziraju vrlo brzo, vidimo i da vjera nije važna. U pitanju su prije svega obiteljske, socijalne, pojedinačne priče. One daju poticaj. Religija je tu samo izgovor, da se da se napadne u ime nečega.

Nadgledanje Twittera, Facebooka i drugih društvenih mreža je prije nekoliko mjeseci izazvalo velike prosvjede u javnosti. Ali radikalizacija se odvija na društvenim mrežama. Može li nadzor pomoći u tomu da se ugroženi mladi zaustave na tom putu?

Do mladih se može doprijeti samo ako postoje ljudi u okruženju koji imaju razumijevanja za promjene kroz koje ti dječaci prolaze. Moramo biti osjetljivi za takav razvoj i moramo stupiti u kontakt s mladima na licu mjesta i to posve individualno, i da vidimo tko može nešto učiniti – možda sestra, nogometni trener, ili imam…

Jochen Müller je poznati njemački islamolog. Kao novinar proveo je mnogo vremena u zemljama Bliskog istoka. On je jedan od osnivača udruge Ufuq.de koja se bavi kulturom mladih, medijima, i političkim obrazovanjem među njemačkim useljenicima, posebno kulturom mladih muslimana i političkim obrazovanjem.

Najmlađi džihadista ima navodno 13 godina. Koliko brzo dolazi do radikalizacije?